Preminuo bivši predsjednik Sabora i Tuđmanov savjetnik, iza njega ostaje impresivna ostavština

Foto: Pixabay

Dugogodišnji član u suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) dr. sc. Nedjeljko Mihanović, preminuo je u četvrtak 27. siječnja. u 92. godini života.

Vijest su priopćili iz HAZU-a, a Mihanović, inače povjesničar književnosti, također je obnašao i dužnost predsjednika Sabora od 1994. do 1995. godine.

Od 1998. bio je i savjetnik Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. obnašao je i dužnost predsjednika Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama.

Rođen 16. veljače 1930. u Sitnu Donjem kraj Splita, u obližnjem je gradu završio klasičnu gimnaziju. Potom odlazi u Zagreb studirati slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirao 1958. Na temu lirike Vladimira Nazora, na istom je fakultetu i doktorirao 1975.  Radio je u institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti da bi od 1976. do 1990. bio voditelj književnog odsjeka na Zavodu za književnost i teatrologiju.

Kao lektor hrvatskog na slavenskom seminaru, djelovao je i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Hamburgu.

Foto: HAZU

Autor je brojnih eseja, kritika, rasprava, političkih članaka, govora, bibliografskih i leksikografskih priloga. Pisao je eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.

Potpisuje i 14 autorskih knjiga: “Poezija Stanka Vraza” (1971.), “Pjesničko djelo Vladimira Nazora” (1976.), “Portreti i eseji o hrvatskim piscima” (1981.), “Oblikotvornost i smisao” (1987.), “Mjera i vrijednost” (1989.), “Govor umjetnosti” (1992.), “Na putu do hrvatske državnosti” (1996.), “Državnost iznad svega” (1998.), “Prepoznavanje vrijednosti” (2001.), “Za jedinu i vječnu Hrvatsku – dr. Franjo Tuđman” (2001.), “Poljički Parnas” (2005.), “Tajanstvenost umjetničke riječi” (2007.), “Poljički Parnas II. Poljička čitanka” (2009.) i “Tuđmanova baština” (2010.).

Priredio je i kritička izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963.-1967.), Antun Gustav Matoš (1973.), Vladimir Nazor (1977.), Vjekoslav Majer (1978.) i Antun Branko Šimić (1988. i 1998.).

Frana Mažuranića, Augusta Harambašića, Lavoslava Vukelića, Andriju Palmovića, Rikarda Jorgovanića, Franju Markovića, Vjekoslava Majera, Grigora Viteza, Grgura Karlovčana,  Mihovila Pavleka Miškina, Iliju Jakovljevića, Nikolu Miličevića, Josipa Pupačića, Branislava Zeljkovića, Nikolu Pulića, Sašu Vereša, Vojislava Kuzmanovića, Stanka Juriša i Zlatka Tomičića priredio je u sklopu biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti.

Zasebno je pripremio i nekoliko pojedinačnih izdanja pisaca Vladimira Nazora, Ivane brlić Mažuranić i mnogih drugih, a djela je priređivao i za biblioteku Matice Hrvatske nazvanu Stoljeća hrvatske književnosti.

Uz sve to, izradio je i sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima. To su redom bili Vladimir Nazor (1969.), Vjekoslav Majer (1970.), Antun Mihanović (1971.), A.G. Matoš (1973.), Ivana Brlić-Mažuranić (1974.), August Cesarec (1974.) i Vladimir Nazor (1976.).

Osim što je bio Tuđmanov savjetnik, prvi hrvatski predsjednik odlikovao je Mihanovića sa čak sedam visokih državnih odlikovanja Spomenicaom Domovinskog rata (1990.-1992.), Spomenicom Domovinske zahvalnosti,  Redom Hrvatskog trolista, Redom Ante Starčevića, Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Redom kneza Trpimira s ogrlicom i danicom te Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.

Komentari