Slučaj prijateljice TV novinarke Ivane Paradžiković još jednom je bacio svjetlo na problematično postupanje sa trudnicama i rodiljama u Hrvatskoj, ali i na ideološki ispolitizirirano pitanje pobačaja.
Naime, radi se o ženi u 26. tjednu trudnoće, čija beba ima maligni tumor mozga s gotovo nikakvim šansama za preživljavanje nakon porođaja. Tako su joj rekli liječnici, a onda ispod stola napomenuli da u Hrvatskoj ne može izvršiti pobačaj, već da za taj zahvat mora ići u Sloveniju. Naravno, da bi došla do svih tih informacija, morala je tri dana ležati na Svetom Duhu, pa čekati čitanje nalaza jer su bili uskršnji praznici i liječnici su bili na odmoru. U konačnici rekli su joj da teško da će u Hrvatskoj moći izvršiti prekid trudnoće koji u svakom trenutku može ugroziti njen život. Iako se svaki postupak u trudnoći tretira sa hitnoćom, jer trudnoća ne čeka, čini se da u Hrvatskoj ima svo vrijeme ovog svijeta.
Stari, problematičan zakon
Naime, u Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. godine prema kojem se pobačaji obavljaju do 10. tjedna trudnoće, odnosno i više ako je ugrožen život majke ili ako fetus ima malformacije i bolesti koje su nespojivi sa životom.
No, nažalost, prijateljica Ivane Paradžiković samo je jedna od žena u Hrvatskoj koja je morala otići u Sloveniju, na medicinski zahvat zajamčen zakonom, koji se ne provodi u Hravtskoj.
“To je dokaz da je pobačaj u državi ideološko i političko pitanje, a ne pitanje javnog zdravstva”, kaže nam Daniela Drandić iz Roda, koja se već godinama bavi pitanjima reproduktivne zaštite žena u Hrvatskoj.
“Stvar je u tome što zapravo žena ne dobiva pravovremene informacije koje joj trebaju, muka se prolongira dok se čeka Povjerenstvo, pa odluka, koja na kraju bude negativna”, kaže Drandić i pita se “zašto je moguće da se u Sloveniji to radi brzo, povjerenstvo se sastaje taj dan, odlučuje i već se može ići na zahvat”.
Napominje da i mi imamo Povjerenstva u bolnicima, ali “problem je što je abortus postao političko pitanje”.
Pobačaj je zajamčen zakonom
Navodi Drandić i klasičnu usporedbu, već nekoliko puta prepričanu. “Kada je život majke ugrožen zbog trudnoće onda se sastaju povjerenstva, trudnoća neće čekati, ona ide, ženi se odugovlači muka i nesreća, a kada netko dolazi sa upaljenim slijepim crijevom, onda ide odmah na stol”.
Napominje i da je pitanje pobačaja, pitanje zdravstvene zaštite, “pobačaj se u svakom slučaju mora raditi jer je zajamčen zakonom”.
“Mene zanima što da je žena iz Našica ili s otoka ili da jednostavno nema mogućnosti otići u Sloveniju prekinuti trudnoću, što će ta žena onda, nema gdje i nema kamo”, upozorava Daniela Drandić iz Roda.
Napominje i da je sporni zakon iz 1978. godine kada nije postojala napredna UZV dijagnostika kao danas, kada se nisu mogli otkriti teške malformacije djeteta.
“Država glumi da se ništa nije promijenilo u zadnjih 40 godina, Vlada se postavlja kao da je to ideološko pitanje, a ne opravdani i dostupni medicinski zahvat”, zaključuje.
