U sklopu znanstvenog programa na Trećem, HRT je u svom novom dokumentarnom serijalu
Znanstvenarij prikazao epizodu o domaćoj tvornici filma, nekad svjetski poznatoj zagrebačkoj Fotokemici.
U svojim zlatnim godinama Fotokemika je bila jedna od najuspješnijih tvrtki za
proizvodnju fotomaterijala u regiji, a njezine su analogne filmove obožavali profesionalni i
amaterski fotografi diljem svijeta. Sve do njenog, tužnog privatizacijskog kraja.
Fotokemika je osnovana davne 1947. godine, kao poduzeće za proizvodnju fotografskoga materijala, kada počinje raditi na lokaciji u Maksimiru. Tri godine kasnije izgrađeni su i pogoni Tvornice filma u Samoboru, a nedugo nakon se dvije tvrtke spajaju. Nova, okrupnjena Fotokemika okuplja vodeće inženjere i domaće stručnjake koji su rado prihvaćali posao u visokozahtjevnoj fotokemijskoj industriji, koja se zbog sofisticirane proizvodnje tada smatrala proizvodnom granom visokorazvijenih zapadnih zemalja.
Uspješno rastući kako na domaćem jugoslavenskom, tako i svjetskim tržištima, 70-ih godina Fotokemici je pružena prilika da otkupi licencu od njemačke tvrtke AdoxFotowerke, jedne od prvih tvornica za proizvodnju filma na svijetu. Fotokemika je otkupila licencu, kao i dijelove strojeva i formule, te njima proizvodila svoj svjetski poznati crno-bijeli film, kojeg zatim i izvozi, ne samo u europske zemlje već i u SAD, Indiju, Iran; diljem svijeta.
S vremenom Fotokemika je uz film, fotopapir, pomoćna sredstva za fotografski postupak i jednostavne fotoaparate, na tržište uvela i brojne druge važne fotomaterijale za medicinu, industriju i kinematografiju, a tvornica je narasla i zapošljavala gotovo 1.000 ljudi. Od 80-ih do 90-ih godina, veliki asortiman proizvoda obuhvaćao je proizvode za profesionalnu i amatersku fotografiju, reprografiju, radiološku dijagnostiku, grafičku industriju i posebne namjene.
Ipak, njezin u javnosti najpoznatiji i najvoljeniji proizvod je bio efKe film, jedan od najstarijih analognih filmova na svijetu, čija je emulzija bogata srebrom filmu dala jedinstvenu kvalitetu sivih tonova, zbog čega je izvrsno prihvaćen i prepoznat diljem svijeta.
Fotokemika nije oduševljavala samo proizvodima već i vlastitim vizualnim identitetom, danas dobro poznatom poznavateljima povijesti hrvatskog dizajna. Naime, pod vodstvom hrvatskog stručnjaka za marketing i dizajn Josipa Sudara, tvrtka je razvila jedan od najboljih vizualnih identiteta u Hrvatskoj.
Doživjela hrvatsku privatizacijsku priču
Sam Sudar osmislio je Fotokemikin zaštitni znak, vizual eFKe, a dizajn tadašnjih marketinških materijala kojeg su radili najvažniji dizajneri toga doba poput Dušana Bekara, Aleksandra Srneca i Zlatka Zrneca, predstavlja izuzetan doprinos razvoju grafičkog dizajna i oglašivačke industrije u Hrvatskoj općenito.
Nažalost, poput mnogih hrvatskih industrija, i Fotokemika devedesetih doživljava hrvatsku
privatizacijsku priču. Kada je Fotokemika 1992. privatizirana, pogon u Hondlovoj je rasprodan i likvidiran, a nastavljeno je samo s manjim dijelom proizvodnje. S radom nastavlja isključivo pogon u Samoboru, kojeg preuzima bivši djelatnik, a od 2003. tvrtka posluje pod imenom Fotokemika Nova.
Iako znatno umanjen, pogon u Samoboru uspio je preživjeti modernizaciju i velike svjetske konkurente kao što su Kodak i Ilford, uz svoje originalne strojeve koji su datirali iz 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća.
Uz pomoć ovih starih, jedinstvenih strojeva, od kojih su neki originalno kupljeni, a neke su
Fotokemikini stručnjaci sami dizajnirali i dorađivali vlastoručno, Fotokemika je nastavila proizvoditi svoj jedinstveni klasični crno-bijeli film i druge fotomaterijale po narudžbi, pretvorivši svoj okrnjeni proizvodni potencijal u prednost. Naime, za razliku od velikih europskih proizvođača koji su se počeli gasiti pod pritiskom digitalne tehnologije,
Fotokemika je mogla proizvoditi manje narudžbe i tako i dalje opstati na tržištu. Ipak, na ljeto 2012. jedinom fotokemijskom proizvođaču na ovim prostorima stiže definitivni kraj. Što zbog smanjenog tržišta i digitalizacije fotografije, što rastućih zahtjeva za ulaganjem u devastirani prostor, tvornica je zatvorena. A, nažalost, zbog nerazumijevanja povijesne važnosti ove ne samo hrvatske već i europske kulturne baštine, za koju vlasnici zemljišta i tvornice nisu imali sluha, uništen je i sadržaj pogona, a preostali strojevi i materijali, važan relikt jednog sad već prošlog vremena, umjesto u muzeju, završili su u starom željezu.
Do samog kraja Fotokemika je bila posljednja tvrtka u Europi i vjerojatno na svijetu koja je na svojim orginialnim strojevima, starim proizvodnim tehnikama proizvodila jednoslojni klasični crno-bijeli film s visokim postotkom srebra. Važnost tvrtke nije bio samo u mašineriji i pogonu koji se zatvorio, već i u dokumentaciji, formulama, znanju zaposlenika zadnje (i jedine) hrvatske fotoindustrije.
Fotokemikina bogata povijest i ostavština, koliko god zaboravljena i zanemarena, važan je dio ne samo hrvatske, već i europske fotografske i tehničke povijesti. EFKE zauvijek ostaje u zagrebačkom srcu!
