Dva mjeseca nakon prvog prosvjeda, roditelji-njegovatelji teško bolesne djece ponovno će u srijedu u 10 sati prosvjedovati ispred Ministarstva za demografiju i obitelj.
“Većina nas živi na rubu siromaštva, s bijednim iznosom naknade od 2500 kuna. Tako su ugrožena i djeca s invaliditetom o kojoj danonoćno brinemo”, poručuju roditelji.
A, ako dijete izgube, ostaju bez ikakve naknade, pri čemu su i sami često psihički i fizički iznemogli. Takav je slučaj Leonele Pomper (44), koja je svojeg 12-godišnjeg Leona izgubila prije dvije godine.
Ona je danonoćno, kao i mnoge druge, bila ‘majka hrabrost’ koja se borila s bolešću djeteta, ali i okrutnim sustavom. Za brigu o Leonu, sinu prikovanom za krevet, trebalo joj je najmanje 3000 kuna mjesečno, a dobivala je, kroz naknade iz različitih izvora, četiri tisuće. Od njegove smrti živi s manje od 2000 kuna socijalne pomoći, naknade za vlastiti invaliditet i slično. Za 24 sata je otkrila da joj je nedavno otkriven i zloćudni tumor. “Bolesna sam već dugo, sad još i to. I pas mi je uginuo prije tri dana”, plače Leonela, u situaciji u kojoj jest, čak i za svojim psom. Potpuno je iznemogla.
‘Majke hrabrost’ izlaze opet na ulicu jer ovako, poručuju, više ne mogu živjeti. Bivša im je ministrica Nada Murganić obećavala zakonske izmjene prema kojima bi im naknada ostajala i šest mjeseci nakon smrti djeteta, no do danas obećanje nisu ispunili.
“Važno je da novca ima za plaće ministrima i šest mjeseci nakon što to prestanu biti. Ono što je njima luksuz, nama je goli život”, poručuje Suzana Došen Rešetar iz udruge Sjena, koja organizira prosvjed. Što može žena koja je 25 godina njegovala bolesno dijete, u svojim 60-ima, pita se Došen Rešetar.
Roditelji traže da se naknada od 2500 kuna pretvori u najmanju mjesečnu plaću od 4000 kuna i od svojih zahtjeva, kažu, neće odustati. U listopadu im je aktualna ministrica Vesna Bedeković odgovorila kako su potrebni “međuresorni razgovori i konzultacije”.
