Svatko tko se vozio zagrebačkim tramvajima, sigurno je obratio pozornost na njihovu čistoću. Novinar portala Net.hr proveo je malo istraživanje te je nekoliko dana promatrao i bilježio uvjete u kakvima se Zagrepčani voze.
Smeće je nezaobilazan “ukras” u tramvajima, najčešće su to omoti od hrane pored prozora. Tekstilne plave navlake na sjedalima rijetko kad su zaista plave i dosta su izlizane. Ispod i pored sjedalica vide se nakupine prašine i ostalih nečistoća. Postavlja se pitanje – koliko se redovito čiste zagrebački plavi tramvaji?
Net.hr poslao je upit ZET-u, a dobili su odgovor kako održavanje čistoće u vozilima iziskuje velik napor. Upravo zato, na poslovima čišćenja vozila zaposleno je 45 osoba, koje svakodnevno održavaju tramvaje. To uključuje uklanjanje smeća koje putnici ostavljaju u vozilu, pranje rukohvata i stakala, kao i podova. Iz ZET-a također naglašavaju da se dezinfekcija vozila obavlja povremeno, a tri do četiri puta mjesečno vozila se peru izvana, iako to ovisi o raznim faktorima koji utječu na čistoću.
Ono na što Net.hr nije dobio odgovor jest da li se u zadnjih nekoliko godina broj osoba koje se bave čišćenjem tramvaja povećao ili smanjio. Da li je problem u zaposlenicima ili u nemarnim korisnicima javnog prijevoza, ostaje za odgovoriti. No odgovor koji su na isti upit dobili iz bečke firme Wiener Linien, ne ostavlja puno prostora za nagađanje.
“Naši se tramvaji čiste svakodnevno. Tijekom dana čistimo smeće poput novina, ambalaže i sl. Dnevno, to rezultira s oko 20 vreća otpada. Svake noći tramvaji se metu i usisavaju.
Jednom tjedno podovi se peru preko noći, a svakih šest do osam tjedana tramvaji se čiste od stropa do poda (uključujući sjedala), a peru se i izvana. Svi naši tramvaji imaju drvena ili plastična sjedala koja se lako mogu čistiti. Još uvijek postoje problemi s vandalizmom (uglavnom su to grafiti izrađeni markerom) pa trebamo koristiti više korozivnih deterdženata za čišćenje koji mogu utjecati na materijale”, navedeno je u dopisu koji je Net.hr primio iz Wiener Liniena.
Iz tvrtke također napominju da redovito čišćenje vozila stvara ugodnu atmosferu za korisnike, što ih motivira da i sami počiste iza sebe i ne ostavljaju smeće u tramvajima.
Prema svemu navedenome, za pretpostaviti je da i zagrebački i bečki tramvaji prolaze iste procedure kada je riječ o čišćenju vozila. No “domaći” su vidno prljaviji.
Ono što je sigurno, građani ne postaju zadovoljniji. Uz sve više nekontroliranog otpada, napukle cijevi i oštećene kolnike i nogostupe, barem bi javni prijevoz građanima trebao omogućiti sigurnost i komfor. Čini se da će to zadovoljstvo morati još malo pričekati.
