Uoči obilježavanja 28 godina od Vojno-redarstvene akcije Oluja te obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, objavljujemo priče branitelja koji su sudjelovali u Oluji i tako Hrvatskoj vratili oduzet teritorij. Ako imate svoju priču iz Oluje, pošaljite nam je na [email protected]
U pet sati ujutro 4. kolovoza 1995. godine krenula je velika Vojno-redarstvena operacija Oluja. Do 7. kolovoza Hrvatska vojska i policija oslobodile su okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije.
U akciji je sudjelovao i Siniša Trstenjak iz Prečkog u sklopu jedinice specijalne policije koji se u razgovoru za Zagreb.info prisjetio tih ratničkih dana.
‘Emocije su bile strašne’
“Ja sam bio na području Petrinje, a moja postrojba je bila na području Velebita i onda sam se ja naknadno priključio njima. Krenuli smo ujutro u pet, obično su te akcije kretale u pet ujutro i onda raspašoj, ‘ko koga. Atmosfera je bila takva da smo bili vrlo uzbuđeni i na vrlo visokom nivou morala. Motivacija je bila strašna. Akcija je bila kao akcija. Malo straha, malo adrenalina, sve se to izmiješalo”, prisjeća se Siniša.
Emocije su, kaže, bile vrlo snažne.
“Doma su bili žena i djeca. Ispred nas neprijateljska vojska. Emocije su bile strašne. Vodila nas je misao idemo to počistiti, idemo oslobodit zemlju. Elan je bio do besvijesti. Teško je to opisati u nekoliko riječi”, rekao je, ali nastavio kako ga danas ne prolaze takve emocije kada se slavi Oluja.
‘Ovo je neki promašaj’
“Ova država nije ono što smo mi očekivali i za što smo se borili. Ova Vlada i političari to je neki promašaj. Desilo se nešto što se otelo kontroli. Mislim da su svi branitelji izvarani i prevareni. To danas ispada da su se ljudi tukli uzalud. Gledajući portale, dnevnike, rad Vlade, to nije ono za što smo mi krv prolijevali”, priznaje gorke osjećaje koji ga danas prolaze.
Upravo iz tih razloga, navodi, ne želi obilaziti ta mjesta jer smatra da oni koji ondje dolaze, nemaju veze s Domovinskim ratom i obranom Hrvatske.
Apokaliptični prizor koji ovaj Varaždinac neće nikad zaboraviti: ‘Samo je vjetar nosio prašinu’
“Uopće se ne želim naći u njihovoj blizini. Od ministra obrane, predsjednika Vlade do predsjednika države. To su za mene cirkusanti i klauni”, poručuje Siniša.
‘Ožiljci koji ostaju cijeli život’
Ondje su život ostavili njegovi prijatelji i kolege iz jedinice i ta gorka sjećanja prate ga cijeli život.
“Neki su poginuli, neki su ozlijeđeni, to su situacije koje čovjeka malo stresu. To su ožiljci koji ostaju za cijeli život. Ako ti prijatelj, kolega pogine u krilu, ti mu pružaš prvu pomoć, ne možeš to očistiti, to su sjećanja, stvari koje se ne zaboravljaju i koje se pamte”, ističe.
Ipak, postoji i poseban trenutak koji mu se zauvijek urezao.
“Nikad neću zaboraviti trenutak kad se u Kninu digla zastava, kad je izašlo van da je oslobođen Knin i velik dio Hrvatske”, zaključio je Siniša dodavši kako današnja vlada nije ono za što su ljudi ostavljali svoje živote.
