Novi šef JANAF-a prisjetio se raketiranja Banskih dvora: ‘Da smo duže bili na ručku, svi bismo izginuli!’

Stjepan Adanic, Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

“Kao gradonačelnik Varaždina došao sam tog ponedjeljka u Banske dvore na poziv predsjednika Franje Tuđmana, nakon što nam se predao cijeli varaždinski korpus JNA s kompletnim naoružanjem. Predsjednik mi je, kako je rekao, želio i osobno čestitati na toj našoj pobjedi, ali i dati neka nova zaduženja u Zagrebu. Predložio mi je da preuzmem dužnost pomoćnika ministra obrane, da u tom svojstvu, s hrvatske strane, vodim proces razmjene zarobljenika, kao i da sudjelujem u pregovarima o odlasku JNA iz Hrvatske. Došao sam u Banske dvore u deset sati, a pri kraju razgovora mi je predsjednik kazao da ostanem na radnom ručku”, prisjeća se Stjepan Adanić, bivši varaždinski gradonačelnik i novi šef Janaf-a, koji je toga dana kada su 7. listopada 1991. godine bombe padale po banskim dvorima, umalo izgubio živu glavu.

Za Novi je list rekao i da se toga dana iznenadio kada je vidio da će na ručku s njim biti i Mesić, Marković, hrvatski ministar obrane Gojko Šušak, zatim Antun Vrdoljak, Zdravka Bušić i još neki Tuđmanovi suradnici. Svi su oni redom imali velike sreće što je ručak, koji je započeo oko 13 sati, završio prije 15 sati.

“Urezalo mi se u pamćenje da je predsjednik Tuđman tom prilikom nagovarao Markovića da kao Hrvat otvoreno stane na našu stranu i osudi agresiju Srbije, Crne Gore i JNA. Marković je izbjegavao reći da će to učiniti, nekako se kiselo držao. Može se kazati da nije prihvatio predsjednikovu inicijativu. Mislim da je zbog te teme, koja je dominirala, ručak trajao malo dulje, ali je završio nešto prije 15 sati”, ispričao je Adanić za spomenuti dnevni list.

Nakon ručka su svi napustili svečanu dvoranu Banskih dvora, a to im je spasilo život. Dok je silazio nis stepenice, Banski su se dvori počeli tresti pod naletom eksploziva.

“Čuo sam zrakoplove i uslijedila je eksplozija. Pao sam na pod i bio sam, naravno, potpuno šokiran. U prvom trenutku nisam niti znao što se događa, bio sam dezorijentiran. Kad sam se malo pribrao, krenuo sam natrag stepenicama, puno je toga bilo razrušeno. Jedna bomba pogodila je točno dvoranu u kojoj smo ručali, što im je i bio cilj. Da smo se tamo našli, da nekoliko minuta ranije nismo okončali ručak, vjerujem da bismo svi bili pobijeni. Zadržao sam se tu još kraće vrijeme i onda otišao”, priča Adanić.


Tog se dana ponovo sastao s Tuđmanom, i to u atomskom skloništu kod Dubravnikog puta. Do tamo se jedna probio a prisjeća se i mučne scene mrtvog čovjeka koji je ležao na putu. Jedna je osoba u napadu poginula, četiri su ozlijeđene, srušen je dio krova Banskih dvora, a oštećeni su pročelje i gotovo sve prostorije.

“Predsjednik mi je, kad sam ušao u sklonište, kazao nešto što mi je bilo neobično, da ću već sutradan s generalom Andrijom Rašetom u hotelu I pregovarati o odlasku JNA iz Hrvatske. Pitao sam ga kako ću s njim razgovarati kad nas je JNA upravo skoro ubila. Međutim, predsjednik mi je odgovorio: Štef, razgovarat ćemo, ako treba, i s crnim vragom. I tako smo pukovnik Imre Agotić i ja opunomoćeni za te pregovore ujutro 8. listopada”, nastavlja Adanić priču.

Već sutradan je Adanić, po Tuđmanovu nalogu, kao pregovarač sjeo za stol s generalom JNA Andrijom Rašetom i dogovarao povlačenje JNA iz Hrvatske. Pitao ga je zašto su pokušali atentat na legalno izabranog predsjednika Hrvatske.

“Rašeta se kao malo zbunio, a zatim mi je rekao da smo si mi to vjerojatno sami napravili. Agotić i ja bili smo zapanjeni tim njegovim riječima, ali smo se svejedno morali nasmijati. Navečer, u prisustvu promatrača Europske ekonomske zajednice, potpisali smo s Rašetom, koji je bio u pratnji pukovnika Stamenkovića, sporazum o mirnom odlasku JNA”, kaže Adanić za Novi list.

Komentari

loading...