Novi hrvatski predsjednik: Evo kako je tekao politički put Zorana Milanovića

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Zoran Milanović je sinoć postao peti hrvatski predsjednik od samostalnosti, a iako su mu samo 53 godine već je jedan od naših najiskusnijih političara.

Kako piše Jutarnji list, Zoran Milanović je jedini ovdašnji političar koji je izabran na dvije najvažnije državne funkcije, najprije za premijera, a sada i predsjednika Republike. Rodio se 30. listopada 1966. godine u Zagrebu.

U privatnim razgovorima voli istaknuti kako je formiran isključivo u zagrebačkom okruženju, ali neosporno je da ga je intrigirala obiteljska povijest. U potrazi za precima i njihovim životnim putovima istraživao je po arhivima, od onih u austrijskim vojarnama do sinjskog samostana.

Njegov otac Stipe Milanović u socijalističkom je režimu obavljao prilično važne dužnosti: bio je tajnik kabineta Mike Tripala i zagrebački gradski zastupnik, vodio Odbor za izgradnju dvorane “Vatroslav Lisinski”, a početkom 90-ih prešao u HDZ i postao pomoćnik ministra Vlatka Pavletića. Obitelj Đurđice Matasić gotovo dva stoljeća živjela je u Senju.

Među najzanimljivijim događajima u izbornoj kampanji 2016. bila je Milanovićeva izjava da mu je djed bio ustaša. Riječ je o Petru Plišiću, očuhu njegove mame Đurđice, kojega je šef SDP-a donedavno prešućivao.


Milanović je početkom 90-ih diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobio je Rektorovu nagradu i sudjelovao na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava “Telders” u Haagu.

Prvi posao imao je na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a zatim, 1993., u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je došao na preporuku profesora na Pravnom fakultetu Ivana Šimonovića, današnjeg stalnog predstavnika Republike Hrvatske pri UN-u. Savjetnik u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu postao je 1996. godine, a dvije godine kasnije na tamošnjem je sveučilištu završio poslijediplomski studij prava Europske unije.

Odmah nakon povratka u Zagreb, 1999. godine, učlanio se u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske i nakon pobjede koalicije prevođene SDP-om, na izborima 3. siječnja 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije imenovan je pomoćnikom ministra vanjskih poslova Tonina Picule, ali nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. napustio je diplomaciju i na poziv Ivice Račana kooptiran je u Izvršni odbor SDP-a.

Kada je 2007. umro Ivica Račan, SDP-ovo članstvo je uvjerljivom većinom za novog lidera izabralo Milanovića, koji je u utrci pobijedio stare kadrove Željku Antunović, Milana Bandića i Tonina Piculu. Račan nije razmišljao o njemu kao svojem nasljedniku, ali Milanović je u mjesec dana osvojio SDP i krenuo u rušenje Ive Sanadera.

Ali na parlamentarnim izborima 2007. izgubio je od Ive Sanadera i sljedeće četiri godine proveo u oporbi. Za to vrijeme malo-pomalo uspio je unutar SDP-a marginalizirati stare kadrove i okružiti se novijom generacijom suradnika poput Ranka Ostojića, Siniše Hajdaša Dončića, Rajka Ostojića, Ante Kotromanovića, Igora Dragovana i Gordana Marasa.

U studenome 2011. koalicija SDP-HNS-IDS-HSU pod njegovim vodstvom uvjerljivo je pobijedila korupcijskim skandalima ruinirani HDZ i iduće četiri godine vladala Hrvatskom. Prije toga Milanović je imao krucijalan utjecaj i na izbor Ive Josipovića za predsjedničkog kandidata SDP-a. Josipovićeva pobjeda na izborima za predsjednika države strateški je presudno utjecala na pad HDZ-a i premijerke Jadranke Kosor i kasniju uvjerljivu pobjedu Kukuriku koalicije.

U prve tri godine premijerskog mandata Milanovićevo političko iskustvo često nije dolazilo do izražaja. Suočen s lošim ekonomskim rezultatima, a istovremeno odbijajući oštro zarezati u neefikasnu državnu administraciju koja guši gospodarstvo, neprestano je bio izložen kritikama sa svih strana. Usto, kada je u lipnju 2014. godine iz SDP-a jedva eliminirao Slavka Linića, gotovo nitko nije vjerovao da će se uspjeti vratiti. Posebno nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima pobijedila Ivu Josipovića

Pritom je, ipak, prešutio da se nakon sukoba s Linićem strahovito promijenio i postao mnogo pristupačniji. Što je još tada najavio jedan poznati SDP-ov političar, koji je sedam godina iz neposredne blizine promatrao Milanovićevu karijeru. Ovaj iskusni političar opovrgnuo je, tada, rašireno mišljenje da se šef SDP-a nije sposoban transformirati:

“Milanović je shvatio da se mora promijeniti nakon što je 2007. izgubio izbore od Ive Sanadera. U tome je uspio jer je stranku pojačao novim, mladim kadrovima, a i sam se mijenjao u tom razdoblju i pokazivao dobru stranu svojeg karaktera u kontaktima s ljudima. Zato vjerujem da se još uvijek može promijeniti u pozitivnom smislu”, tvrdio je off the record ovaj član Vlade.

Uostalom, Milanovićeva metamorfoza koja se očituje u zaokretu udesno prvi put se jasno primijetila u Kninu 5. kolovoza 2014., kada je u povodu Dana domovinske zahvalnosti održao govor koji je imao snažan nacionalni naboj. Tada je prvi put nastupio s tezom da je njegova vlada narodna vlada koju je izabrao hrvatski narod, većinom Hrvatice i Hrvati. “I dok je tako, upravljat ćemo ovom zemljom i voditi je na pravi put hrvatskih interesa”, rekao je Milanović.

Posebno je poštovanje Milanović iskazao prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu “jer je bio hrvatski predsjednik u vrijeme kada je to bilo najteže”.

“Tisuću godina smo čekali da imamo svoju državu i hvala onima koji su za tu državu dali sve. Tisuću smo godina radili i borili se i ginuli za strance, koji su nas tretirali kao strance, no danas to nisu naši neprijatelji. Zajedno smo u EU i zajedno gradimo bolju budućnost”, rekao je Milanović u Kninu.

Bio je to početak 16-mjesečne kampanje u kojoj se Zoran Milanović odlučio riješiti stigme ljevičara i predstaviti kao samosvjesni nacionalni lider. Socijaldemokrat koji poštuje Tuđmana i često spominje Hrvatsku, ali pritom osuđuje šovinizam, postala je njegova izborna formula.

Angažirao je i PR stručnjaka Alexa Brauna, Vlada je 2015. ostvarila dobre gospodarske rezultate, no usprkos tome Milanović je tijesno izgubio parlamentarne izbore. Ipak je ostao na čelu SDP-a i na unutarstranačkim izborima pobijedio svojega starog suparnika Zlatka Komadinu.

Nakon pada Vlade Tima Oreškovića vodio je na izborima Narodnu koaliciju, ali je izgubio, i tada je objavio da se povlači iz politike.

U studenome 2016. osnovao je konzultantsku tvrtku EuroAlba Advisory. Početkom ove godine u medijima je objavljeno da su ukupni prihodi tvrtke za 2018. iznosili 744.970 kuna, što je povećanje od 20-ak posto u odnosu na 2017., kada su prihodi iznosili 625 tisuća kuna. Ali iz financijskog izvještaja proizlazi kako bivši hrvatski premijer mjesečno prima tek malo više od tri tisuće kuna.

Prošle godine, u vrijeme predizborne kampanje, Milanović je ostao bez dva člana obitelji – umro mu je otac Stipe, a ubrzo i mlađi brat Krešimir, od posljedica bolesti.

Komentari

loading...
-->