Čistije zgrade, veća toplina među ljudima, veći osjećaj za sigurnost, to su sve lijepa sjećanja kojih se sjeća naša čitateljica, Zagrepčanka Vlasta koja nam je rekla da se u metropolu s obitelji doselila 1985. godine.
Zagrepčanka Vlasta usporedila svoje stare i nove susjede: ‘Ne znaš jel te pozdravi ili ti opsuje’
Među susjedima je postojalo puno više solidarnosti, bliskosti svi su se pouzdali jedne u druge i kako bi tko dolazio novi u zgradi, tako bi se upoznavali.
Međutim, danas više nije tako.
“Došli su neki novi stanari, oni nisu imali ni vremena ni interesa za druženje. Više nema zvonjenja na vrata kad ti nešto treba, ako staviš cvijet na hodnik, nekome smeta. Ostalo nas je dvije susjede koje si još idemo i koje se eto rado sjetimo tih nekih sretnijih dana. Zgradom se više ne širi miris hrane, na stubištu više srećem dostavljače nego susjede, a djeca ako i uspiju otvoriti usta da pozdrave, jedva nešto promrmljaju s onim slušalicama da ne znaš jel te pozdravio ili ti opsovao”, razočarano je navela Vlasta.
Nakon objave ovog članka, brojni su čitatelji portala Zagreb.info pohrlili dati svoj komentar na našoj Facebook stranici.
Zajednički haustor kao tramvaj
Brojni su primijetili isto što i Zagrepčanka Vlasta.
Starija Zagrepčanka poslala sve u rodno mjesto: ‘Šta je, ja sam ta baba iz tramvaja pa šta’
“Nije do ljudi, do nekih drugih vremena je, nije samo u Zagrebu. Bilo tako, a sad drugačije”, Tako je, ovi kaj su se doselili u zadnjih 10-15 godina, kao da su se iz šume spustili”, “Kultura današnja bez odgoja u školama”, neki su od komentara.
Jedna čitateljica je također za pad pristojnosti i bliskosti krivi, kako se to u Zagrebu kaže, “dotepence”.
“Nažalost je tako. Toliko se nekulture doselilo u naš lijepi grad da je to strašno. Ljudi nemaju osnove kulture”, tvrdi.
Jednom našem čitatelju također smeta što ljudi više ne znaju reći “dobar dan”.
“U lift ili iz lifta ulaze i izlaze kao da su u tramvaju, a ne u zajedničkom stubištu”, požalio se.
Nekima je posebno zasmetalo ponašanje mladih.
“Slažem se s gospođom. Danas bahato prolaze neki novi klinci, koji nisu učeni da pozdrave. Sve je postalo ružnije i ti mladi ako nešto kažeš, bezobrazno odgovore. Naravno, sigurno ne svi, ali ima ih dosta.
Kada su mi susjedi otišli na put preko vikenda i vraćali se navečer, dočekala sam ih s večerom, djeca su tu i začas su napravili toplu atmosferu. Da, bili smo nekako drugačiji i to mi fali. Tužna sam jer moj divni grad je postao prljav”, prisjetila se jedna naša pratiteljica.
Ta pristojnost i susretljivost, za neke su lijepa sjećanja iz djetinjstva.
“Ta divna stara vremena. Sjećam se da je mama znala od susjede posuditi koje jaje, žličicu cukra ili nekaj treće. Tak je i susjeda posuđivala od nas. Pa su se xy puta znale i spominjati u haustoru zgrade. Redovito su i pijuckale kavu. Mi klinci bi svakog susjeda pozdravljali.
Kad smo bili malo preglasni ispred zgrade znali su nas opomenuti da je vrijeme popodnevnog odmora i da mora biti tišina. Nikome nije palo na pamet da ronda bor mašinom u 22. Tulumi ili rođendani su bili najčešće doma i u 22 sata fajrunt. Vladala je ugodna atmosfera u zgradi. Pazilo se na čistoću stubišta i okolo zgrade. Nikom nije palo na pamet da stepava tepihe i krpe kroz prozor a još manje da baca kruh ili drugu hranu i hrani ptice”, opisao je jedan od komentara.
Neki ipak napominju da je pristojnosti uvijek bilo i nema smisla da je danas nema.
“Da bila su druga vremena, ali kultura ophođenja uvijek je postojala. Svejedno da li se govorilo ‘ljubim ruke’, ‘zdravo’, ‘dobar dan’. Molim, hvala, oprosti bilo je uobičajeno. Negdje putem to se izgubilo. Tužno, jer ljudi bi trebali biti ljudi”, ustvrdila je jedna naša čitateljica.
Ipak, neki i danas imaju lijepe dojmove.
“Ma mjesec dana sam živjela u zgradi i nitko me nije poznavao, a tko me je sreo, pozdravili su čak i mlađi. Nije sve baš tako kako kaže starija gospođa”, poručila je jedna naša pratiteljica.
Promjena počinje od vašeg ulaza
Neki od naših čitatelja su našli konkretne krivce za nestanak pristojnosti pa naveli što je u prošlosti bilo bolje, a danas više ne postoji.
Zagrepčani otkrili koje kvartove treba zaobilaziti: ‘Dođu gosti i čude se u kojem smradu živiš’
“Bile su bolje tri ključne stvari: Prvo, na posao se nije išlo sa strahom od otkaza. Drugo, radno vrijeme je bilo humanije, ostalo je cijelo poslijepodne za relaksaciju i obitelj. Treće, bolja zdravstvena zaštita (primjerena za ono vrijeme) i viša građanska kultura”, pobrojala je jedna čitateljica.
Neki izravno krive i dolazak kapitalizma, nestanak bivše države te pojedine poteze prvog hrvatskog predsjednika.
“Sukob generacija, kapitalističko društvo koje samo ganja lovu i materijalne stvari, nema radno vrijeme od 07 do 15 nego od 09 do navečer. Djeca se ni u školi međusobno ne druže, nego na odmorom svaki za svojim mobitelom. Dopisuju se, a na dva metra sjede jedno od drugog. Previše i raznih ljudi koji su se doselili ranih 90-tih od svugdje (hvala, Franjo!) i tako je to”, ustvrdio je jedan čitatelj.
Maniri su po nekima ostali samo starijim generacijama.
“I u mom susjedstvu je isto. Pozdravljamo se, i popričamo mi starosjedioci. A ovi mladi koji su doselili, u pravilu u prolazu bulje u tebe, ali ne bi pozdravili. Neodgojena djeca neodgojenih roditelja”, kritično je navela naša čitateljica.
Naposljetku, brojni se žale, ali od žaljenja nema ništa, već konkretne akcije.
“Svi se slažemo s napisanim, ajmo mijenjat situaciju. Za početak od svog ulaza, kaj kažete? Iako ne pozdravi ti pozdravi, daj osmjeh, pokušajmo”, pozvala je jedna pratiteljica portala Zagreb.info.
