Navojec o ulozi premijera i predsjednika: Plenković bi tu bio slojevitiji, a Milanović dramski transparentniji

Foto: Screenshot

Legendarni glumac Goran Navojec gostovao je kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u2.

Na početku emisije rekao je da nije glumac bio bi političar i da bi završio Pravni fakultet koji je bio upisao.

“Svojim bih šarmom došao do masa. Ovako ljudi imaju sreće da se ne bavim politikom” našalio se.

Stanković ga je pitao koga bi mu bilo izazovnije glumiti, predsjednika ili premijera?

“Kao da majku pitate koje joj je dijete draže, ne bih se libio glumiti niti premijera niti predsjednika, ali što se tiče politike imali smo 90-ih Zagreb cabaret, gledali smo dnevnik pa bi u Gjuri to glumili. Uvijek smo to željeli obnoviti ali je ovo što se u saboru događa teško prenijeti u glumu.” prisjetio se Navojec.

Plenković ili Milanović

“Na prvu loptu bilo bi lakše Milanovića jer ima upečatljivijih stvari dok bi kod Plenkovića trebalo naći neke stvari. Uvijek tražiš kad igraš nekog tko je loš stvari u kojima je dobar, a kod onog koji je loš treba naći neku manu. Mislim da je gluma potraga za istinom. Kad kažemo glumac onda je to kod nas u jeziku nešto loše. Poslužit ću se diplomatskom varijantom i neću dati odgovor na to pitanje, ali Plenković bi tu bio slojevitiji, ali dramski transparentniji Milanović” obrazložio je.

Glad za ulogom

“Glad za ulogom je glad bilo kojeg čovjeka, znanstvenika, sportaša za nekim uspjehom, a vrlo često se to kosi u gladi za kruhom jer stvari koje su potplaćene, često se sudarimo s nečim što ide ispod cijena. Neugodno mi je reći koliko sam bio plaćen u svojim prvim ulogama” priznao je Navojec.

Malo publike

“Mi imamo malo kina koji nisu frašize onih s kokicama i sokovima i onda se tamo borimo za gledanost sa superjunacima. ‘Parada’ Srđana Dragojevića bila uspješna i gledana jer je u jednoj rečenici imala ustašu, baliju, četnika i homoseksualca” pojasnio je.

Osvrnuo se na odraz pandemije u glumačkom svijetu.

“Snimanje se može organizirati jer nema publike pa je to za razliku od kazališta bolje prošlo u pandemiji.

Uspjeh srpskih filmova

“To su teme koje su našoj publici egzotičnije, Toma je melodrama ja ga nisam gledao. To smo mi imali kad smo napravili Dnevnik velikog Perice, a što se tiče Južnog vetra 2, to je pucanje, mafija, to su neke ekstremne situacije i da je to dosta važno da se gledatelji privuku” pojasnio je Navojec.

Inozemna karijera

“Ona ganja mene i ja se ne trudim previše pobjeći od nje. Imam tajnu agenticu u Sarajevu i ona meni pošalje neki materijal, scenu, napišu ti neke upute kako bi oni voljeli da to izgleda i ja to snimim mog brata, on mene na telefon i to je dovoljno da se pošalje za neki prvi krug. Danas nije teško doći do glumaca. Informacije puno brže putuju” rekao je.

Zarada

“Bio sam sam u situaciji da je nešto teško odbiti kad visi za vratom kredit. Razmišljam svaki dan o računima, kreditima kao i svaki drugi čovjek. U Europi nije kao u Americi kad je u pitanju gluma. Borimo se iz svih oružja u kapitalizmu, radimo sve”.

Pamćenje teksta

“Prvo treba naučiti tekst, mislim da je to individualno, meni ide relativno lako. Zanimljivo je što se događa s mozgom, serija ima više teksta. Događa se da snimaš paralelno i moraš biti bistre glave. Glumce uvijek doživljavaju razbarušeno”.

Piju li glumci?

“Današnje mlađe generacije su puno drugačije, ja sam iz generacije gdje je glumac bio sa čašom, cigaretom. Oni danas vide zbildane i skvarcane glumce. Meni je bilo nezamislivo u suradnji da ja s velikim starijim glumcima ne završim na nekoj zabavi. Danas mladi dođu, odrade i odu spavati. Što je za svaku pohvalu” komentirao je.

Strah

“To je i trema usput. Strah je veliki pokretač ali boriš se s njim cijeli život. Ako te je strah da zaboraviš tekst što se svi glumci boje, to je neobjašnjivo. Naši su nastupi javni pa je to veći strah. Teže je pred publikom uživo, ali se ima više vremena za spremiti jer probe za serije i filmove traju kraće. Moraš biti u kontinuitetu pred publikom, a za film ili seriju idu scene, najduža je 7 minuta koju sam imao” rekao je Navojec.

Ego

“Čim sam ovdje znači da me pere ego, mada ima još razloga da se pojavljuješ javno kao što su to najave filma, ali ego je glumcu veliki neprijatelj. Režiseri i producenti pate od većeg ega. Glumac je nekako od prvog dana na akademiji, moje radno mjesto je takvo da mi svatko tko sjedi u publici treba reći da nešto ne valja, a moje je da ja to trebam prihvatiti i nešto napraviti.”

Konflikt

“Ne možeš otići sa snimanja jer se sjetiš da si potpisao ugovor, vide se penali i ako imaš dosta novaca možeš otići. Radi se o kreativnom poslu gdje se pokušavamo svi zajedno stvoriti pa dolazi do sukoba. Kad se kaže akcija, scenarij prolazi kroz nas i nekim je to redateljima fantastično.”

Svlačenje pred kamerom

“Imam problem s tim, nisam tip koji se voli svlačiti pred kamerom, ali u stvarnom životu volim. To ovisi i o našem društvu. Nije samo stvar skinut se, nikad tu nisi sam, tu je bar još 20-ak ljudi koji su oko tebe na snimanju. Taj čin je otkad je zmija šapnula Evi i ja sam s tim malo stidljiviji, ali dam se nagovoriti” rekao je Navojec.

Stid

“Stid je sigurno jedan od razloga zašto sam se počeo baviti glumom, ja volim biti u centru pažnje, mene je otkrila profesorica i rekla je da sam stidljiv i sve ovo na van, potreba za previše riječi je relaksacija osjećaja stida.”

Smijeh

“To je stara priča koja se često događa glumcima, mislim da je to dar, može se naučiti pa da se stvari poklope, ali neki ljudi su za to, neki jednostavno nisu. Ljudi koji su glumili u dramskim ulogama kažu da su prirodno bilo baš komični. Imao sam problem na akademiji s tehnikom smijanja na silu, dva semestra sam imao veliki problem. Ako se želi izazvati emocija kod gledatelja, moramo biti tu i najvažnije je uči u to stanje i ono kad se oko malo zastakli to su najbolja stanja.

Plakanje

“Privatno plačem čim se pruži prilika, plakao sam na crtiće. Otkad imam sina gledao sam Lion King pa mi je sin rekao ‘tata ti plačeš’, a ja bih odgovorio da je to od dima pa sam rekao da, plačem. Ja sam iz generacije nemoj plakati, ti si muško. Najviše plačem kad nešto gledam ili slušam kad je nešto lijepo ili kad razmišljam šta bi moglo biti a nije.”

Komentari