Ljetovanje s kćerima na Hvaru, povratak u Zagreb, a onda kreće agonija. Temperatura, hospitalizacija i odmah kisik. Nakon dva dana liječnici žele procijeniti koliko i kako gubi kisik u krvi.
“U tom trenu ja se dižem iz kreveta. To je bio dovoljan napor da dolazi do kolapsa totalnog, do pucanja tog plućnog krila. Ja se sjećam jedino još borbe za kisik. Kao da mi je netko stavio vrećicu na glavu i nakon toga sam samo vidio da je netko do njih napravio ovo i više se ničeg ne sjećam”, priča Nikola Kovačević.
“A još nisam nikoga zagrlio…”
“U trenu prođu slike, prođe obitelj. Neke stvari koje trebamo obaviti, a nismo”, dodaje Kovačević.
“I na kraju se pitate jel’ to to. Dal’ je s 46 godina došlo do prekida filma i razilaženja? A da još nisam nikoga zagrlio”, govori kroz plač.
“Budim se nakon, kasnije su mi rekli, 14 dana dok sam bio na respiratoru. Još narednih sedam dana nisam bio svjestan ničega jer su me dosta držali u mirovanju da se tijelo oporavi, da tijelo dođe k sebi”, kaže Kovačević.
Nema riječi kojima bi, kaže, pohvalio liječnike sestre, fizioterapeute, medicinskog brata.
“Svaki uređaj od njih deset ima svoj zvuk koji se mora odazvati. To me je, recimo, djelomično na intenzivnom odjelu izluđivalo noću. Čujte ti ti ti ti, i to je sve u redu. Čim promijeni tonalitet odmah dolaze kontrolirati”, rekao je.
Izgubio je 15 kilograma
Izgubio je 15 kilograma. Uz upalnu bolest probavnog sustava koju je imao od prije. Od ležanja i danas ima rane od glave do pete.
“Nisam mogao popiti kad su mi dali plastičnu čašicu i deci vode pio sam je na način da sam se naslonio na policu, čašu sam primio ustima, a prstom sam dizao čašu da bi mogao popit vode”, kaže.
“Mislim da nikad neću biti onaj koji sam bio prije. Što mentalno, što fizički”, priča Kovačević, piše RTL.
HZZO ga je odbio
I sada je, kaže, negdje između sna i jave. Vid mu je oslabio. Lijevo plućno krilo je, piše u nalazima, potpuno kolabiralo. Lijevo stopalo ne može kontrolirati. Hoda malo, uz pomoć udlaga i štaka. Iako na otpusnom pismu piše da mu je potrebna rehabilitacija – HZZO ga je odbio.
“Iz razloga jer ne postoji pravilan šifrarnik. Ne pravilan, ne postoji opće nikakav po kojem bi na HZZO-u mogli dati i odobriti liječenje u toplicama”, rekao je Kovačević.
Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kažu: Dijagnoze koje jesu na popisu dijagnoza nisu apsolutna indikacija za stacionarnu rehabilitaciju. No, pišu i da pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju bolesnik može ostvariti ukoliko ima funkcionalno oštećenje određenog stupnja. Život s jednim i to oštećenim plućnim krilom, prema HZZO-u, to očito nije.
No umjesto toplica dobio je savjet na hrvatski način.
“Da si potražimo vezu ako nešto takvo želimo”, zaključuje Kovačević.
