Opća deklaracija o ljudskim pravima, jedna od najrevolucionarnijih globalnih povelja koja jamči neotuđiva ljudska prava sviju, neovisno o rasi, vjeri, spolu, jeziku, političkim ili drugim stavovima, nacionalnosti, seksualnosti i drugih statusa u nedjelju slavi 75. rođendan.
Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je Deklaraciju 10. prosinca 1948. u Parizu i njome se, prvi put u povijesti, univerzalno štite temeljna ljudska prava.
Na više od 500 jezika
Danas je dostupna na više od 500 jezika, što ju čini najprevođenijim dokumentom na svijetu, stoji na stranicama UN-a.
U desetljećima nakon usvajanja Opće deklaracije, ljudska prava postala su priznatija i zajamčena diljem svijeta. Od tada je ona služila kao temelj za širenje područja zaštite ljudskih prava koja danas uključuje i ranjive skupine poput osoba s poteškoćama, domorodačkih stanovništava i migranata.
No, obećanje Deklaracije o dostojanstvu i jednakosti svih proteklih godina je na udaru, piše UN. Dok se svijet suočava s novim i aktualnim izazovima poput pandemija, sukoba, rasta nejednakosti, moralno bankrotiranog svjetskog financijskog sustava, rasizma i klimatskih promjena, vrijednosti i prava zapisana u Deklaraciji pokazuju smjer za kolektivno djelovanje koje ne ostavlja nikoga po strani, piše UN.
Univerzalno pitanje
Izglasana 10. prosinca 1948. u pariškoj Palači Chaillot uz dugotrajno pljeskanje i ovacije, Deklaracija je prvo veliko ostvarenje posve nove Organizacije ujedinjenih naroda i prvi put univerzalan karakter dodijeljen je ljudskoj potrebi za slobodom, jednakošću i pravdom, što bila velika humanistička ambicija nakon pobjede Saveznika nad nacizmom.
Deklaracija nema obvezujuć karakter no taj dokument prvi put daje prednost pravima i slobodama pojedinca nad pravima država, uzdižući ekonomska, socijalna i kulturna prava u jednaku razinu kao i civilne i političke slobode.
Ljudska prava neće viši biti unutarnje pitanje kako što je to Hitler tražio kako bi spriječio svako upletanje izvana, već postaju “univerzalno pitanje”.
Osam suzdržanih
Pod predsjedanjem utjecajne Eleanor Roosevelt, udovice američkog predsjednika Franklina Roosevelta koji je umro 1945., odbor koji je sastavljao deklaraciju činili su stručnjaci iz različitih zemalja, podsjeća agencija AFP.
U izradi Deklaracije koja se nadahnjuje Američkom deklaracijom o neovisnosti iz 1776. i Francuskom deklaracijom o ljudskim i građanskim pravima iz 1789. sudjelovalo je nekoliko žena, među kojima se ističe Hansa Mehta, aktivistica za prava žena u Indiji i inozemstvu. Upravo je njezina zasluga reformulacija prvog članka Deklaracije koji je trebao glasiti “svi ljudi rađaju se slobodni i jednaki” u “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”.
Deklaracija je bila prihvaćena jednoglasno glasovima 48 od 58 članica s osam suzdržanih (Bjelorusija, Ukrajina, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Poljska, Jugoslavija i Saudijska Arabija, koja je osporavala jednakost žena i muškaraca, te Južna Afrika, zemlja apartheida).
U vrijeme u kojem je svijet bio podijeljen na istočni i zapadni blok bila je kolosalna zadaća pronaći zajednički nazivnik. Komunisti su strahovali od pretjeranog isticanja individualnih i političkih prava, a zapadne demokracije od opcije da Deklaracija postane pravno obvezujuć instrument koji će ići na ruku zapadnim kolonijama.
Temelj međunarodnih sporazuma
I upravo su pozivajući se na Univerzalnu deklaraciju brojne bivše kolonije zahtijevale i proglasile neovisnost.
Opća deklaracija o ljudskim pravima nadahnula je sve međunarodne sporazume nakon rata i općenito se smatra temeljem za međunarodno pravo u segmentu ljudskih prava.
Izravno iz nje poteklo je niz Međunarodnih konvencija: iz 1979. protiv diskriminacije žena; iz 1984. protiv mučenja; iz 1990. o pravima djeteta, kao i osnutak Međunarodnog kaznenog suda 1998.
Unatoč brojnim pomacima naprijed, Deklaracija nigdje nije uspjela spriječiti kršenja temeljnih prava.
Univerzalizam na koji se poziva neke zemlje nazivaju zapadnim diktatom. Otpori ideološke, kulturne i vjerske prirode često su se manifestirali u nekim suverenističkim državama poput Kine, Rusije ili muslimanskim zemljama koje primjenjuju šerijatsko pravo.
