Zakaj volimo svoje kvartove?
Većina nas koji živimo kak bi se reklo, “već sto godina” na istom kvartu, za taj kvart je i emotivno vezana. Poznata prijateljska lica, gutljaj kave u najdražoj kvartovskoj birtiji, ti neki posebni ljudi koji su mu udahnuli dušu.
Zagrebački kvartovi zaslužuju da im se posveti koji redak i zbog toga nam je mlada Zagrepčanka ispričala zbog čega voli svoj Bukovac, maksimirski dragulj u kojem je prvi put zakoračila u svijet.
Prošećite Bukovcem njezinim stopama:
“Bukovac. Zašto ga volim? Sjećam se kada sam bila mala, kako su ljudi još uvijek držali kokoši, a jedan je starac svako jutro oko 7 prolazio s konjem po mojoj ulici. Cesta je bila više šljunčani puteljak nego cesta, ali ljetne večeri u našoj ulici bile su ispunjene igrama skrivača, a svakih pola sata prošao bi pokoji auto zbog kojeg su dečki iz ulice morali pomicati improvizirane golove za nogomet. Bilo je to više selo nego kvart, ali opet tako poseban a tako blizu našeg smaragdnog Maksimira.
Bukovac više nije malen i ceste su uglavnom sređene, na njemu su počele rasti urbane vile, a svako malo neka se mlada nogometna nada ili glazbeni umjetnik dosele u naš mali raj. Bukovac se jako razvio, i moja ulica je asfaltirana (dapače, 3 godine za redom), ali taj duh koji ima moj kvart, za mene je neprocjeniv. Nekoliko godina smo organizirali humanitarne akcije Bukovačko srce pored naše škole, gdje smo se okupljali svi: mladi, stari, veliki i mali. Naša je škola još uvijek stara, ali u tim školskim klupama sjedio je i moj otac, stric, teta, svi moji bratići, a uskoro će i moji nećaci.
Vrlo je lijepo kada u istom kvartu živi 4 generacije moje obitelji, a svi smo srcem vezani za taj naš mali komadić raja. Iako je poznajem sve manji broj svojih susjeda, ništa ne može smanjiti zajedništvo koje Bukovac ima.
Bukovac ima nekoliko kafića, no kao i svaki pravi purger, imam onaj svoj poseban. Onaj u kojem ujutro pijem kavu i čitam knjigu, a navečer popijem koje pivo i uz dim cigarete pozdravljam svako poznato i prijateljsko lice. To je jedno od onih mjesta koja te ne zaboravljaju, znaju kakvu kavu piješ prije nego uopće uđeš. Ono što me posebno veseli je to što se renovirao kafić “Zvižduk s Bukovca”, koji nas podsjeća na sve generacije koje su ovdje odrastale i one koje će tek doći.
Zašto volim svoj kvart? Ne zato jer lijep i miran, nego zato jer je on puno više od mene. On je moja povijest, moja sadašnjost i (nadam se) moja budućnost…”
>>>ZAKAJ VOLIM ŠPANSKO? Originalan odgovor jednog Zagrepčanina nasmijat će vas do suza (FOTO)
