Na društvenim mrežama razvila se prava rasprava oko zagrebačkog kvarta.
U Zagreb se tijekom nekoliko desetaka godina doselilo puno ljudi. Ovdje su odlučili sagraditi svoj dom i stvoriti dobru budućnost i još bolju sadašnjost za sebe i za svoju obitelj. Mnogi su zadovoljni životom u Zagrebu, točnije u kvartu koji je postao njihov novi dom kroz toliko godina, no, naravno, nisu svi uvijek najzadovoljniji, što je jedan stanovnik Španskog na društvenim mrežama odlučio izraziti u komentaru o ovom zagrebačkom kvartu i o svojim sugrađanima.
“Zakaj ja obožavam Špansko? Zato kaj su svi ljudi tak dobri i tolerantni da nikome ne smeta nabijanje loptom u ponoć, jedan ili dva po noći. Čak sam vidio da ljudi kupuju klimu da se u vrućim ljetnim noćima mogu zatvoriti u svoje stanove pa da ne smetaju našim dečkima koji uživaju u ponoćnom haklu“, kazao je stanovnik Španskog.
Dodao je i da je 30 godina živio na Trešnjevci i na Kvatriću, no da u svo to vrijeme nikad nije cijelu noć moralo slušati nabijanje loptom i “neartikulirane urlike iz savane”.
“Osim toga, Špansko je kvart u koji policija ne voli zalaziti. Čak ni kad ih zoveš. Jednostavno, toleriraj ili se odseli. Kad sam se doselio u Špansko, nisam ni sanjao da ću živjeti na rubu grada, a opet moći doživjeti sav čar života u džungli“, ustvrdio je građanin.
Dodao je da zakoni i red postoje baš radi suživota ljudi, stoga bi se, smatra ovaj Zagrepčanin, moglo reći da je potreba za njima izraženija u urbanoj sredini gdje na manjem prostoru živi više ljudi.
“Odatle moje spominjanje džungle, jer ondje vlada samo jedan zakon, zakon džungle“, objasnio je građanin svoje stajalište.
S njim se složilo nekoliko građana koji tvrde da ne uživaju u cjelonoćnim urlicima i košarci do ranih jutarnjih sati kada se rano dižu za posao. Njegovi su ga surađani pokušali “utješiti” da je bolje čuti zvuk košarkaške lopte nego zvuk cajki, tučnjava i cajki.
Drugi građani, pa i “dotepenci”, što su izrazili u komentarima, imaju drugačije mišljenje i smatraju da je kvart odličan, čak jedan od najboljih zagrebačkih kvartova, pa život ne bi, tvrde, mogli zamisliti igdje drugdje. Konstatirali su da je sve u glavi pojedinca i kako si netko postavi određenu situaciju, ovisno od osobe do osobe, ali da je u našoj “kulturi” očito već poznato da se na nešto moramo žaliti i da “nikad nismo zadovoljni”, pa nam nešto gotovo pa mora smetati.
‘Postoje kulturni i civilizirani pokušaji’
Jedna je građanka ustvrdila da je važno biti tolerantan, a ako već situacija izmakne kontrole, sve se, smatraju stanovnici Španskog, može riješiti civiliziranim razgovorom.
“Ama Bože dragi, zakon življenja uopće na majci Zemlji, ako ti šta smeta a da je van gabarita nekog društvenog, socijalnog i općeprihvaćenog ponašanja van nekih vremenskih okvira (sitni sati u noci) dođeš i sam to riješiš razgovorom, zamolbom, ako ne ide, postoji 112 i prijavi. Ne pomaže li ni tako, e onda sam smisli nešto…. Da ja ne mogu spavati po noći radi nekih neprimjerenih decibela, pa nema toga što bi me zaustavilo ukoliko kulturni i civilizirani pokušaji nisu pomogli“, poručila mu je građanka.
“Čestitam svima koji se 35 godina nisu mrdnuli nigdje te prijateljima istomišljenicima kojima je baš lijepo tamo gdje jesu. Drago mi je kad je drugima dobro u životu jer kad vidim sretna lica oko sebe i moj život može biti samo ljepši. Iskreno sam dirnuta tolerancijom, kako prema buci, vici i na kraju i pomenutim dotepencima“, zaključila je Zagrepčanka.
