Zagrepčani, sjećate li se mitova o ‘manijaku iz Maksimira? ‘Reže glave i stavlja ih u vrećice’

FOTO: Zagrebački Memento

Zagreb je 1979. godine postao istinska metropola serijskim ubojicom.

Još su davno Tjedne novine Polet pisale da gradu treba jedan serijski ubojica kako bi postao istinska metropola. Potreba za tim stvorila je 1979. godine “Manijaka iz Maksimira”, a priču o “zagrebačkom serijskom ubojici” iz novina prenosi Zagrebački Memento.

FOTO: Zagrebački Memento
FOTO: Zagrebački Memento

Manijak iz Maksimira 1979.

Travanj 1979.

Dođoh neki dan u školu i još na vratima me dočeka jedna frendica s novošću dana. Priča kako je čula od neke ženske, koja je to naravno čula od neke druge, kako se po zagrebu šeće manijak i ljudima odsjeca glave. meni je sve to bilo smiješno, ali ne zadugo, u razredu se nije pričalo ni o čemu drugome osim o vampirskim događajima u Maksimiru. Već za nedjelju dana svaka osoba na školi uvjeravala je druge da je upravo njena verzija o tim događajima točna, jer svi oni imaju susjede inspektore, njihove se mame znaju s ljudima koji rade na sudskoj medicini i sl. Najveći je štos što se u novinama i uopće u javnosti, nije pojavila ni najmanja vijest o tome sve do prije nekoliko dana, kada su u ”Večernjaku” i ”Vjesniku” izašli demanti (ali neslužbeni). nekima su ti demanti bili dovoljni da se u potpunosti uvjere kako je sve to nečija glupa šala, ali velik dio njih i dalje živi u strahu i uvjerenju da ih u svakom grmu čeka glavosječa.

Zabilježila sam nekoliko verzija te priče koje kruže po mojoj školi, a svima i je zajedničko da se spominju odrezane glave. O broju žrtava i drugim okolnostima pročitajte u njihovim izjavama:

N.O.: Došla mi je sestra i pitala me da li znam za te glave. Ona studira pravo i kaže da čitav faks bruji o tome. Prvo mi je rekla da je jedan klinac od 12 godina iz borongajskih limenki otišao jedno popodne s 4 dinara na tramvaj i da se više nije vratio. kasnije su ga našli u maksimiru. Tijelo mu je bilo raskomadano, u jezeru, a glava na klupi. A iz jedne osnovne škole, isto na Borongaju, nestala je jedna mala od 13 – 14 godina i nju su isto našli. Glavu na klupi, a tijelo ne znam gdje. Čula sam da murja to neće dati u javnost da se ne bi širila panika, ali mislim da je to ipak istina. Moj frajer mi je rekao da je to o klincima istina, ali da su ostale priče samo tračevi. A i kod Podsuseda su našli dvije glave nekih radnika. Izgleda da ih je netko ubacio na vlak kod Borongaja, a izbacio u Podsusedu.

G.M.: nestalo je nekoliko osoba, mislim osam, a nađeno je samo nekoliko dijelova tijela (na IV jezeru u maksimiru). Vidjela sam svojim očima jedno popodne masu policijskih kola kod restorana u Maksimiru.

F.N.: Čuo sam metar verzija. Prvo za neku žensku, frajera i dijete, da su im našli glave. Zatim o neka dva frajera u Maksimiru. Treća je za nekog stričeka i dvije ženske. A najveći biser je da su našli zubalo i metar krvi.

P.Đ.: Tri, glave su nađene na klupi u Maksimiru, tijelo u jezeru i dvije glave na Jarunu. Kompić m ije rekao kako je s nasipa vidio kordon murje oko jezera kako reflektorom šaraju i bagerima ruju po dnu. jednu ili dvije glave su našli na Tuškancu, a dvoje zaklane djece u Zapruđu. našli su i nekog psihopatu koji je pušten iz ludnice, a završio je isto u Maksimiru.

M.T.: Čula sam da netko kolje. Da su nekakvim ženskama i frajerima odrubili glave i stavili ih u plastične vrećice, ali ja sam se tome samo nasmijala.

Ž.M.: Našli su četiri glave u Maksimiru. ali sve je to sranje, jer rulja voli pričati gluposti i preuveličavati. Znam samo da je nestao jedan stari penzioner u Maksimiru i da je od toga sve poteklo.

M.Z.: Znam da ordinira u Maksimiru i da je nađeno sedam glava i da taj broj stalno raste.

J.I.: Čula sam da je to neka grupa koju su pustili s Golog otoka i da su nakon 20 – 30 godina ponovno počeli harati. Pošto stanujem preko puta Maksimira, čini mi se da je to istina. Čula sam da su bila četiri masakrirana leša, a da nigdje nije bilo krvi.

Š.D.: Glave ne odgovaraju tijelima. Zadnje tri žrtve dječak, djevojčica i jedan četrdesetogodišnjak nađeni su raskomadani a u vrećicama su im bile glave.

L.S.: Ljudi svašta pričaju, a ja ništa ne vjerujem.

I.B.: Troje ih je nađeno u Maksimiru. Bez glava.

P.T.: Čuo sam da sve to nije ništa da je sve to, u stvari, samo neki štos.

I.R.: Priča se da je taj manijak neki frajer iz Borongaja što stanuje blizu pruge.

L.J.: On je psihopat. Ubija srpom, glave ostavlja na klupi, a tijela baca u jezera. Djeca do šesnaest godina su mu najaktualnija. Inače, imala sam rođaka koji je prije nekoliko dana isto nađen bez glave, ali u Drvaru.

R.T.: Reže glave i stavlja ih u vrećice.

Z.M.: Ma stalno se o tome govori. Zubalo nađeno u Maksimiru i majka i dijete bez glave. ja u to ne vjerujem, ali mi frendice time stalno pune glavu. A stanujem blizu Maksimira pa me je isto frka kad se navečer sama vraćam kući.

S.D.: Čuj, i do sada se svašta događalo po gradu pa nitko nije radio paniku. A nikome ne pada na pamet da se sve ovo širi tamo negdje od 1. travnja. Kažem ti ja, sve je to nečija šala.

Verzija ima još masu. U nekim su osnovnim školama uplašeni nastavnici upozorili roditelje da paze na klince, a ovakve priče (8 glava, plastične vrećice, zubala i sl.) ne šire smo u školama.

Dobro, ljudi, zar nemate pametnijeg posla nego da izmišljate razne maksimirske manijake? Ili, ako već izmišljate, izmislite nešto spektakularnije, nije štos da New York ima King Konga a zagreb samo nekakvog bezveznog manijaka.


Komentari