“Pričao mi jednom stari o Zagrebu kojeg nema…”
Današnji Kvatrić ruglo je grada i s tom tezom će se složiti svatko tko je upoznao ovaj trg u njegovom punom sjaju. No, ostavimo po strani crnu rupu koju on sada predstavlja i prisjetimo se pravog zagrebačkog Kvatrića. Na njegovo lice već je pala prašina zaborava.
Članovi Facebook grupe “Osamdesete u Zagrebu” osvježili su uspomene satkane na Kvatriću kojeg smo voljeli. Zagreb tada nije imao nove, ušminkane tramvaje. Nije imao niti moderne fontane s LED osvjetljenjem.
Zagreb tada nije imao polusatne karte od 4 kune, niti modernu Glazbenu akademiju u centru grada. Na Kvaternikovom trgu umjesto slastičarnice pod željeznom konstrukcijom, nalazio se plac kojeg je krasila raposodija okusa i mirisa, a čiji je pečat bio široki osmijeh kumice kojeg smo dobivali besplatno uz sir i vrhnje.
A Zagreb? Nije imao sve nabrojano, no imao je dušu koju je pokazivao svakom. Tu dušu nismo morali “čupati” iz ostataka grada kakvog smo nekada poznavali. Te duše se nismo morali prisjećati s nostalgijom. Bilo je dovoljno prošetati Maksimirskom, uputiti se na Kvatrić, pozdraviti dobro znana lica, kupiti potreban špeceraj i udahnuti šarm dragog nam placa.
Danas nas pogled na Kvatrić boli. Izbjegavamo ga u širokom luku, uz pomisao: “pričao mi jednom stari o Zagrebu kojeg nema...”
>>>VAPAJ ZAGREBAČKE KLINKE: ‘Grad je šaren i okićen, a smijeh s mog Kvatrića zamijenila je tišina’
