Tradicija duga više od 40 godina: U čemu je tajna kvartovske slastičarnice s najjeftinijim i najfinijim sladoledom u gradu?

Facebook / Ilica 302

Više od četiri desetljeća duga tradicija, praćena trudom i radom skromne slastičarske obitelji, upravo se tako može opisati malena slastičarnica Ilica 302, smještena na istoj adresi.

Riječ je o ugostiteljskom objektu koji je s vremenom postao jedan od sinonima Kustošije, što i nije čudno, jer poželite li se rashladiti ukusnom kuglicom sladoleda ili kakvim slasnim komadom torte, dočekat će vas nasmijana lica Fatbija i Sadata, sinova dugogodišnjeg vlasnika kustošijanske slastičarnice Burhana Rufatija. Ovim se poslom obitelj bavi više od 45 godina, a otac Burhan strast prema slatkišima prenio je na sinove koji su nastavili tu slatku tradiciju, i usprkos sve jačoj konkurenciji, uspijevaju opstati na tržištu.

Tajna njihova opstanka je, tvrde, samo jedna: ista kvaliteta već četiri desetljeća. Sve proizvode rade sami, bez praha i po orginalnoj recepturi. Ovi dečki sami pripremaju sladoled i kolače, isključivo s prirodnim sastojcima, a uz to surađuju i s certificiranim dobavljačima te paze na kvalitetu robe od koje se izrađuju slasne kuglice sladoleda koje stoje samo sedam kuna.

Dakako, cijena nije jedino što ovu obitelj četrdeset godina održava na ugostiteljskoj sceni – jedna od karika svakako je i ljubaznost te prijateljski pristup gostima.

”Gosti nam se vraćaju generacijama, djedovi su prije k nama dovodili unučad, a sada ta unučad imaju djecu, koja također navraćaju u našu slastičarnicu”, otkriva nam Rufati, koji je povukao paralelu između slastičarstva nekada i sada. Priznaje, svako vrijeme nosi svoje. Ipak, nekoć je bilo lakše. Znalo se, kaže, što je slastičarnica, a što pekarnica ili mesnica.

”Sada u velikim trgovačkim centrima imate sve na jednome mjestu i u tim je uvjetima teško opstati. I sami imamo manje posla nego prije, ali ljudi ipak prepoznaju naše proizvode i uspijevamo se probijati radeći na kvaliteti i modernizaciji naših proizvoda”, prepričava ponosni slastičar te ističe kako nema namjeru cijene svojih proizvoda dizati u nebesa, jer zna da ima ljudi koji nemaju novca da bi svojoj djeci priuštili kuglu sladoleda, a to teško pada svima, pa i njemu.

Uz potpuno prirodan sladoled, osebujni Rufati u svojoj slastičarnici nudi i limunadu, tradicionalne kolače poput dobre stare kremšnite, baklave ili pak šampite.

Na koncu, Rufati nam otkriva da je, uz svoje slastice, iznimno ponosan i na svoje fakultetski obrazovane sinove, koji su, usprkos diplomama, ostali vjerni obiteljskom biznisu. 

Komentari