Uspomene sa zagrebačke Trešnjevke.
Trešnjevka je mjesto gdje sam rođen i gdje sam odrastao. Velik, a zapravo tako malen kvart; svatko svakog zna i u svakoj šetnji susresti ćeš barem jedno poznato lice.
Kvart široke povijesti koji spaja 4 dijela Trešnjevke, kao da sam stanovnik četiri kvarta: Knežija, Srednjaci Ljubljanica (iliti Remiza) i sama Trešnjevka, stoga je odlično povezan s ostatkom grada.
Upravo ovdje kriju se najljepše i one manje lijepe uspomene koje moje djetinjstvo čuva. Razna druženja i događaji u Domu sportova, Kutiji Šibica, Mladost, NK Trešnjevka (lokalno zvana Graba)…
Svima dobro poznata bučna Selska poznata po prometnim nesrećama i nervoznim ljudima koji vole galamiti, najviše vikendima. No, poznata i po videoteci Pauk u kojoj bi cijeli kvart posuđivao filmove, a koja radi i danas.
Obožavali smo računalnu igraonicu Dafne između Doma sportova i Trešnjevačkog placa. Sat vremena igranja igrica platili bismo 5 kuna, a najviše smo voljeli Counter Strike 1.6.
No, ono što Trešnjevku čini još ljepšom i posebnom su razni parkovi savršeni za druženje poput bezvremenske Stare Trešnjevke, srca kvarta, koje se budi kada trešnje procvatu i koje nosi najljepša sjećanja. Ovdje sam kao klinac provodio dane na svježem zraku s prijateljima iz kvarta od 7 ujutro do 21 sat kada je sunce već davno zašlo, a majka brinula gdje sam.
Vozili smo bicikle, igrali nogomet na betonskom igralištu kraj NK Trešnjevka. Čestp smo na tekmama NK Trešnjevke prekidali tekme korištenjem vatrogasnih aparata. Jednom nas je pomoćni sudac ganjao po kvartu jer smo bili buntovni delikvetni. U kopačkama i sa zastavicom u rukama preskočio je ogradu i ganjao nas.
Najviše smo se voljeti igrati lopova i pandura. Nikad nam ne bi bilo dosadno i uvijek se nešto događalo, a tako je i danas.
Trešnjevka… kvart koji nosi i čuva najljepše uspomene.
