Razgovarali smo s vlasnicima kućnih ljubimaca: Otkrili su nam na kakva traumatična i neugodna iskustva nailaze

FOTO: Prijatelji životinja

”Kiša je padala kao iz kabla, pokupila sam mačka, svojega Jezza, od veterinara. Bio je uredno spremljen u svoj prijenosni kavez. Ne razmišljajući o tome, pozvala sam taksi, koji i inače zovem gotovo svakodnevno”, počela je svoju priču Marica kojoj je mačak gotovo kao član obitelji.

“Taksi je došao na odredište i otpilio me toliko neugodno, da nisam znala gdje bih sa sobom. Taksist me pogledao s prezirom i rekao kako je politika njihove firme da ne prevoze životinje”, prepričava nam zgroženo.

Nakon ove epizode više nikada nije kontaktirala tu taksi službu, a veseli je što je danas ipak moguće pronaći i taksiste kojima mačka u autu nije problem.

Kućni ljubimci i njihovi vlasnici često se susreću s ovakvim neugodnostima i diskriminatornim situacijama, što ne bi trebalo biti tipično za jednu europsku metropolu kao što je Zagreb. Ipak, Maričin slučaj nije jedini.

Noćna mora Petra i Anje bio je pronalazak stana u Zagrebu, koji su po doseljenju iz Našica kanili unajmiti. Naime, najmodavcima je problem predstavljao njihov maleni pas.

“Mjesecima smo tražili stan, redovito bi nas odbijali uz opasku da ne primaju pse u svoj prostor. Na sreću, na kraju smo ipak naišli na razumnu ženu kojoj naša pristojno odgojena životinja ne predstavlja problem”, priča nam ovaj mladi par.

Sa psom na kavi neugodno je iskustvo imao Marin.

”Išao sam s maltezericom na kavu u jedan kvartovski kafić, nisam uopće imao namjeru sjediti unutra, već popiti cugu na terasi i krenuti dalje za svojim poslom, međutim, gazda lokala me ispratio riječima da psima na njihovoj terasi nema mjesta”, prepričava nam svoje iskustvo sa psom naš sugovornik te dodaje:

”Mislim si – što bi bilo da sam slijep i kakvo je to glupo pravilo? Ako pas nije opasan, ne vidim zašto bi nekome bio problem ako sjedi pored mene dok pijem kavu“, zaključio  je Marin.

Komentari