Projektiranje i gradnja posve novoga grada, doslovno na ledini i u šikari, rijetko se događa i u globalnim razmjerima.
Proteklih mjeseci taj je rijedak, izvanredno uzbudljiv i kompliciran pothvat započeo u Hrvatskoj, na istočnom rubu grada Zagreba, u gradskoj četvrti Sesvete, koja površinom čini četvrtinu hrvatske metropole, a kada bi ta četvrt bila samostalna administrativna jedinica, sa svojih 90.000 stanovnika bio bi to peti hrvatski grad.
Poželjeli su i Sesvećani svoj Zrinjevac, vlastitu Lenucijevu zelenu potkovu, svoje kvartovsko Jarunsko jezero. Pa su osnovali Udrugu građana Sesvete da kroz druženje i razgovore najzainteresiranijih sugrađana tim svojim problemima i težnjama nađu rješenje, piše Večernji list.
Građanski aktivizam nije bio dovoljan
Prva konkretna ideja koja je zaokupila Udrugu bilo je uređenje goleme netaknute šume Divljača koja se pruža od Sesveta sjeverozapadno prema Medvednici i u vlasništvu je Katoličke crkve. Kad bi se u toj šumi uredile šetnice, mostići, biciklističke staze i ostalo što je potrebno, Sesvećani bi dobili park veći od Maksimira koji je davne 1794. Zagrepčanima darovao biskup Maksimilijan pl. Vrhovec.
No, prema važećem generalnom urbanističkom planu, tu šumu i zelenu dolinu uz potok Vuger, idealnu za rekreaciju, trebala bi produžena Branimirova ulica presjeći dubokim usjekom pa visokim nasipom. Sesvećani su shvatili da su im za ostvarivanje njihovih težnji i planova potrebni vrhunski stručnjaci, da im građanski aktivizam neće biti dovoljan.
Generalni urbanistički plan izgubio je logiku
Posljedica spontanog razvoja jest i usvojeni generalni urbanistički plan koji je čitavo golemo područje južno od pruge, između gradskog centra i bivše svinjogojske farme, pa i južnije od farme, namijenio izgradnji industrije. No, kad je gotovo sva stara industrija na tom području propala i za sobom ostavila pustoš i šikaru, a na farmi je sagrađeno veliko novo stambeno naselje, takav urbanistički plan izgubio je svaki smisao i logiku.
Shvativši to, Baletić i Jošić predložili su Sesvećanima da se kompletna industrijska zona preseli nešto istočnije, preko zagrebačke obilaznice, nedaleko od Ikeina šoping-centra, a da se na njezinu mjestu projektira i sagradi sesvetski Donji grad.
Tako bi se „zelene“ Sesvete sa sljemenskih obronaka „spustile“ do samo tri i pol kilometra udaljene „plave“ rijeke Save.
Istodobno bi se zrakasto, radijalno „bujanje“ grada po obroncima i u zaseocima u dolini zaustavilo, a Sesvećani bi dobili novi grad za više desetaka tisuća stanovnika, s parkom poput njujorškog Central Parka, urbaniziranim gradskim blokovima, pješačkim zonama, biciklističkim stazama i svim potrebnim javnim sadržajima i gradskom infrastrukturom.
