Park nije idealna lokacija za crkvu na Savici.
Vjernici župe bl. Alojzija Stepinca na Savici obilježili su blagdan Stepinčevo, uz geslo: “Gospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni”.
Procesija vjernika sa svijećama ušla je u središnji kvartovski park, zelenu površinu od oko dva hektara. Običnim danima to je većinski dječji prostor, a koriste ga i umirovljenici, kao i šetači pasa. Međutim ovaj park postao je žarište sukoba. Jedni tu žele crkvu, dok drugi žele zadržati park, a za crkvu predlažu druge lokacije. U ovom parku prije mjesec dana odvijao se drugačiji prizor. Okupljeni su prosvjedovali protiv izgradnje crkve i župnog dvora, uz poruku da bi i Isus “na ovoj lokaciji želio park”.
‘Postoji riješenje s kojim će svi biti zadovoljni”
Župa bl. Alojzija Stepinca osnovana je prije 16 godina, a mise se do danas održavaju u prostoru javne škole. Naravno da vjernici time nisu zadovoljni, oni traže svoj prostor za molitvu.
“Mi u ovoj priči ne želimo biti “navijači”. Jasno se vidi da je vjernicima potrebna crkva i da školski prostor nije adekvatan. Međutim, prostor gdje bi se gradila crkva također mora ispuniti neke osnovne zahtjeve. To ne može biti prostor na kojem je crkva ‘uglavljena’ između zgrada ili prostor na kojem djeca igraju nogomet i loptom pucaju u zgradu crkve .”, rekao je Igor Kramarić iz Inicijative Čuvajmo naš park za Jutarnji, napominjući da i vizualno postoji problem.
“Planirana crkva je visine 14 metara bez zvonika, a to znači da se iz stanova zgrada koje su u neposrednoj blizini sa sedmih i osmih katova direktno gleda “u tanjur” župniku. Idući problem je korištenje prostora pred crkvom koji je, ustvari, “parkovna stazica”. Stazice u parku djeca koriste za jurcanje biciklima, romobilima i stvarno zna biti tijesno, pogotovo kad se uzme u obzir da je to glavna stazica za prolaznike.” opisuje Kramarić novinaru Jutarnjem.
“Vjernicima treba crkva, to je očigledno. Ali, svima nama, a ima nas deset tisuća na Savici, treba park. Nitko nije ovdje protiv gradnje crkve, ali idemo iskoristiti lokacije koje zjape prazne, obrasle korovom. Postoji rješenje s kojim će svi biti zadovoljni.”, tvrdi Kramarić.
” Za projekt gradnje crkve saznali smo u vrijeme kada je natječaj za gradnju već bio u tijeku. Rok za preuzimanje natječajnih podloga ograničen je na samo dva dana, što nam je u startu bilo sumnjivo. Nekoliko nas iz kvarta se povezalo, željeli smo saznati više o projektu, ali i tome kako dišu susjedi, jesu li ili ne za gradnju u parku. Kada smo shvatili koliko je ljudi protiv, počeli smo na tržnici potpisivati prvu peticiju.”, nastavlja Karamarić, uvjeren da Grad želi zaobići svoje stanovnike. Kako kaže, 2013. su krenuli po informacije u gradske urede, no do danas ih nisu dobili.
Ignoriranje gradonačelnika
Gradonačelnik ih je obećao primiti te je dao obećanje da se bez razgovora sa stanovnicima ništa neće graditi. No, prema Kramarićevim riječima, gradonačelnik ih još uvijek nije primio: “Obećao nas je i primiti, no to se nije dogodilo. Mirovanje je trajalo do ove godine, kada smo shvatili da kreće zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju crkve. On je baziran na trećenagrađenom radu pristiglom na natječaj, radu koji natječajna komisija nije prihvatila zbog niza propusta, kao što su dispozicija, volumen građevine, orijentacija, dominacija u odnosu na sadržaj parka u cjelini i slično.”
Oskar Fleischer, incijalno član izborne komisije, 2016. se pojavljuje u ulozi projektanta tog trećenagrađenog rada, a u fazi zahtjeva za lokacijskom dolazi u svojoj trećoj ulozi: kao predstavnik investitora.
Zanimljiva je bila “metoda” poziva na uvid građanima neposrednim susjedima tijekom procesa izdavanja lokacijske dozvole, nastavlja Kramarić: “Službeni poziv nisu dobili poštom, nego je bio zakvačen na stablo u parku. Dojam je bio da se od neposrednih susjeda cijeli projekt želi sakriti i stvari obaviti bez njihova znanja.”
Zatim počinju isplivavati detalji o ugovoru o nagodbi u kojem Grad mijenja zemljišta s Crkvom, bez procjene zemljišta, metodom kvadrat za kvadrat.
Inicijativa građana dobiva i podršku Društva arhitekata Zagreba koji u očitovanju navode da u kontekstu razvoja javnoga prostora na Savici planiranje gradnje na lokaciji glavnoga parka predstavlja korak unazad te sugeriraju realizaciju crkve na nekoj od bliskih lokacija.
A Grad i dalje ignorira građane i struku, kaže Inicijativa koja se nada da će Grad ipak riješiti ovaj problem na zadovoljstvo svih stanovnika Savice.
Župnik Župe bl. Alojzija Stepinca, Antun Vukmanić, u razgovoru za Jutarnji list izjavio je da su župljani spremni prihvati i drugu lokaciju. Župnik je također naglasio da odluku o lokaciji donosi Grad na temelju zahtjeva Nadbiskupije. Župa samo provodi donesene odluke.
Župnik Vukmanić iznosi povijest cijele priče
“Kada je 1999. godine na Savici osnovana župa, na lokaciji parka i oko njega bilo je puno više zelenog prostora. Gradnja devet stambenih blokova bitno je smanjila prostor koji je još ostao na raspolaganju. Da je bilo više razumijevanja, crkva bi tada, dakle prije petnaestak godina, imala savršenu lokaciju.”, uvjeren je župnik u razgovoru s novinarem Jutarnjeg.
No, za Stepinčevu crkvu ni danas nema mjesta na Savici.
“Parcela predviđena za gradnju je od ugovora o zamjeni zemljišta iz 2007. godine zbog gradnje stambenih zgrada već smanjena za dvije trećine površine, bez otpora “zaštitnika parka”, pa crkvi ostaje samo mali ostatak na raspolaganju. Naravno da tako okljaštreni park nije idealna lokacija za crkvu jer je prostorno nedovoljan. Nelogična bi i neprirodna pojava bila da uoči organizacije procesije ili, primjerice, Cvjetnice, Uskrsa i Božića, kada u crkvu dolazi mnogo vjernika, svaki put moramo prijavljivati policiji javni skup zbog nužne potrebe ulaska vjernika na drugi dio zelene površine.”, kaže župnik.
Crkva je potrebna, a ova lokacija nije idealna, no kompromisno rješenje, stvar je urbanizma te pregovora između Grada i Nadbiskupije, nastavlja svećenik Vukmanić.
“Jedino pozitivno što vidim u cijeloj priči jest to što očito svi na Savici žele crkvu. Činjenica je da mnogi vjernici školu ne doživljavaju kao prostor crkve te odlaze u druge župe. Ako se, dakle, nađe bolje lokacijsko rješenje, mi ćemo ga prihvatiti, kao što smo prihvatili i ovo. No, u tom slučaju, budući da je Župa već oštećena protivljenjem gradnji i bezrazložno dugim čekanjem na svoju crkvu, postavlja se pitanje pravedne naknade za izgubljeno vrijeme i utrošena sredstva.”, zaključuje župnik sa Savice.
Jedna od mogućih opcija, i vjerojatno najbolja, jest da Nadbiskupija i Grad izaberu veću lokaciju od parka na Savici. Vjernicima je crkva nužno potrebna, a ostatku stanovništva potreban je park za djecu i opušteno vrijeme u okrilju zelenila.
