Klinka s Vrbana: ‘Mamila nas je milozvučna melodija poznatog kamiona sa sladoledom’

FOTO: Instagram / beli.zagreb.grad

Najljepša sjećanja jedne klinke iz zagrebačkog kvarta sa zapada grada.

Vrbani… zagrebački kvart uz koji me vežu najljepše uspomene, nostalgija, odrastanje, nestašluk i harmonija dječje zaigranosti.

Kvart se počeo formirati 80-ih godina, a moja obitelj i ja doselili smo se 1992. godine. Bio je optimalan za malu obitelj – funkcionalan, praktičan, sve nadohvat ruke. Novoizgrađena osnovna škola, tri vrtića u blizini stana, zelenilo, dječji parkovi, blizina jezera Jarun – idealan početak jedne novopečene zagrebačke obitelji!

Dječjeg smijeha, živosti i bezazlene vriske nikad nije nedostajalo, a posebno uzbuđenje izazivala je poznata melodija tada poznatog kamiona sa sladoledom, tzv. Family Frost. Milozvučno je mamio djecu na taj neodoljivi trenutak i najslađi užitak. U tom trenutku igra je za svu djecu stala, lopatice u pijesku su ostavljene, ljuljačke napuštene, lopte bačene, otkucaji srca sve brži, a jedino što se mogli vidjeti je dječje trčanje i jednoglasno vikanje: „Mama!“

Uskoro se otvorio i prvi McDonald’s u Zagrebu. Možete zamisliti tu sreću – McDonald’s na Vrbanima! Hrana koju naše nepce dotad nije okusilo, a fast food je tada bio želja za neisporbanim okusom, nešto neopisivo. Hrpa balona, igračkice u Happy Meal obroku. Rođendane smo iščekivali više nego ikada.

Igara nam također nije nedostajalo; obilježile su naše generacije, a prije svega razvijale našu kreativnost i stvaralaštvo. Dečki su uglavnom igrali nogomet i „kokanje“ s Pokemon kartama, a mi djevojke zadovoljstvo smo pronašle u igri gumi-gumi ili pak u izuzetno popularnim Barbikama. Naravno, često smo se i zajedno družili.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Cijeli dan smo „visili“ vani na zraku, sjećam se da smo najviše uživali u igri skrivača, graničaru, igri lovice, ledene babe, školice… „Verali“ smo se po drveću, ulazili u napuštene prostore i aute, a ponekad smo voljeli izigravati male samaritance pa bismo spasili pokojeg napuštenog mačića.[/box]

Kada su došle slavne role, uprli smo sve snage da i to savladamo. Sjećam se još uvijek tog zvuka plastičnih kotača, koji je bio toliko glasan da je dopirao čak iz daljine.

Odrastanje na Vrbanima, najljepše pobuđene emocije i mladenačka lakoća koju zaslužuje svako dijete. Danas poprilično nedostaje te živosti kao 90-ih, no i dalje je ovo za mene najljepši kvart s najpoželjnijom dječjom pričom.

Komentari