JECAJ OČAJNIH STANOVNIKA DUGAVA: ‘Azilanti po cijele dane piju, razbijaju i kradu, sve pred očima naše djece’

Screenshoot

Užasnuti stanovnici Dugava poslali su pismo u kojem su opisani njihovi problemi s azilantima.

Hotel Porin objekt je na samom rubu Dugava, taman na granici s Jakuševcom. Nekada je dobro poslovao, tamo su se održavale i razne proslave, svadbe, krizme, krštenja…

Ovaj hotel u Novom Zagrebu naprasno je prenamijenjen u azil u kojem se trenutno nalazi 600-injak migranata i izbjeglica. Stanovnici Dugava sve su samo ne oduševljeni, sa stranim državljanima imaju probleme, a njihove prijave i molbe ignoriraju. Sukladno tome odlučili su napisati pismo u kojem su opisali probleme s kojima se susreću od kada su azilanti smješteni u njihov kvart. 

Prenosimo ga u cjelosti:

Poštovani svi,

Javljamo Vam u ime ogorčenih stanara Dugava, a prvenstveno stanara Sarajevske ulice koji žive u neposrednoj blizini „Hotela Porin“, prihvatilišta za azilante. Odmah da raščistimo jednu bitnu stvar, mi nismo nikakvi rasisti ni bilo što drugo što bi nam mogli pripisati neki dušobrižnici, ali nam je dosta slušati priče o „europskoj solidarnosti, ljudskim pravima, potrebi za pomoći nemoćnima, ženi i djeci, stradalima u ratu“ što i mi smatramo i slažemo se da istima treba pomoći, ali isto tako smatramo da je teret smještaja tih ljudi trebalo raspodijeliti ravnomjerno, a ne 600 ljudi smjestiti bukvalno nama u dvorište.

fotografija čitatelja
fotografija čitatelja

Ni mi ne želimo biti kako se to sada popularno kaže „hot spot“. Mi živimo 50 m od prihvatilišta, a od tih 600 „jadnih i nemoćnih“ 90 % je muškaraca u dobi od 20-30 godina koji 24 sata lutaju po kvartu, piju, tuku se, kradu i to sve pred očima naše djece. Naša djeca nemaju više iste uvjete za igru i odrastanje kao ostala djeca u RH.

Navesti ću Vam samo jedan slučaj koji se nedavno dogodio i koji će dokazati ovu našu tvrdnju, a koji nijedne novine (24 sata, Večernji, Jutarnji, Index) nisu htjele prenijeti jer očito imaju zabranu ili se boje nekoga, a bili su obavješteni od strane stanara Sarajevske ulice. Toliko o slobodi medija.  

Dogodilo se prije cca 40-tak dana oko 17:00. Dok su se naša djeca bezbrižno igrala u dvorištu ispred zgrade odjedanput je 2 m od njih, scena iz akcijskih filmova, u velikoj brzini parkirano oko 5 policijskih kombija punih interventne policije u punoj ratnoj opremi i svi trčeći odlaze u hotel „Porin“ i nakon određenog vremena privode par azilanata i nose u vrećama neke predmete koje su zaplijenili. Tko će nama i drugima reći da to nije bilo oružje ili eksploziv ili su naši migranti svi dobri, a svi loši o kojima čitamo u novinama su u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj ili negdje drugdje.

fotografija čitatelja
fotografija čitatelja

Sve to naša djeca u šoku gledaju. Htjeli smo saznati o čemu se radi ali grubo smo bili odbijeni za bilo kakvu informaciju. To je jedan u nizu događaja, a ima ih mnoštvo za koje bi vi svi znali, pod vi mislim nadležne institucije ove države, kojima su puna usta europske solidarnosti, a voljeli bi vidjeti kako bi ti isti pričali o istoj toj solidarnosti, pogotovo mislim na gospodu iz vlade, a posebno Orepića da im je prihvatilište 50 m od njihovog doma.

Sad vi nama recite da li je to prostor za igru naše djece. Da li da ih držimo zatvorene u stanovima ili da se igraju u blizini migranata za koje ne znamo točno ni tko su, ni što su, a ni njihove namjere. Uvjereni smo, što je još gore, ne znate ni vi, a da ne govorimo o krijumčarima ljudi koji se svakodnevno motaju oko prihvatilišta i naših zgrada te isti ispred naših zgrada parkiraju vozila

Da u ovoj državi netko brine o svojim stanovnicima onda ne bi Hotel koji je poslovao pozitivno pretvorio u prihvatilište za azilante, a zaposlenike tog Hotela poslao na burzu (cca 50 ljudi), već bi uzeo sredstva iz europskih fondova, zaposlio domaću radnu snagu i obnovio stare i napuštene vojarne ili bivše smještajne zgrade od velikih građevinskih firmi gdje su nekada radnici bili smješteni, a onih 50 ljudi bi i danas radilo u Hotelu KOJI JE POZITIVNO POSLOVAO, a i neka domaća građevinska firma bi zaradila, a i migranti bi imali smještaj. Zašto nam je država u ogromnim problemima i ovo je jedan od razloga.

fotografija čitatelja
fotografija čitatelja

Vezano za probleme s kojima se susrećemo, a ima ih mnogo, kao što je i svakodnevno vulgarno dobacivanje ženama i curicama, stanovnici Sarajevske ulice i Dugava su zvali i novinske kuće, MUP, predsjednika vijeća općine gradske četvrti Novi Zagreb – Istok gosp. Dinka Sutona da se uključi u rješavanje naših problema, pisali smo e-mail-ove gradonačelniku Grada Zagreba itd. Netko bi zaprimio naše pozive, uzeo brojeve telefona osoba koje su zvali, obećao da će se netko javiti i nitko se nikad ne bi javio. Jedino objašnjenje je da se o ovoj temi ne smije govoriti u negativnom konteksu, da se ne bi netko naljutio iz EU na „nas“. Uvijek smo se drugima klanjali. A mi smo samo upozoravali i tražili da netko s nama razgovara da se pokušaju neki problemi riješiti na obostrano zadovoljstvo.

Jedan od gorućih problema je i SMEĆE što ćemo Vam potkrijepiti i slikama. Redovno zovemo Čistoću ali po njihovim riječima oni tu ne mogu ništa dok ne dobiju nalog od nadležnih tijela za prihvatilište o češćem odvozu smeća i uopće o odvozu smeća jer se jedan dio smeća ne odvozi, a nama prijeti i zaraza i pojava štakora i dr. Leteći žohari su nam se već pojavili, a dezinsekciju obavljamo 4 puta godišnje sad i češće za što imamo i dokaze.

Tu živi cca 600 ljudi, a smeće se iz očigledno nedovoljnog broja kontejnera odvozi 2 puta tjedno, a i kada se odveze pola ga ostane na cesti jer gospoda iz čistoće ne kupe ono smeće koje je van kontejnera. Također smatramo i zahtijevamo od osobe koja se zove upravitelj prihvatilišta da brine o čistoći tog istog prihvatilišta i da nauči te ljudi kulturi ponašanja, a ne da bacaju smeće po ulici. Ne razumijemo kako upravitelju prihvatilišta ne smeta isto to smeće ili se pravi da ga ne vidi ili ne upravlja dobro.

fotografija čitatelja
fotografija čitatelja

U vezi tog problema obraćali smo se i MUP-u, zvali smo ravnateljstvo policije, ured ministra, ali do nikoga se ne može doći. Zvali smo i novinske kuće ali ni jedne novine o tome ne žele pisati.
Ovo su samo neki od problema s kojima živimo, a da ne govorimo kako većina nas bezuspješno već niz godina prodaje stanove, za koje plaćamo ogromne kredite. Razlog zašto ne možemo prodati stanove čak i ispod tržišne cijene želimo da nam netko od nadležnih tijela objasni, a isto želimo znati tko će nam nadoknaditi štetu što su nam nekretnine drastično izgubile na vrijednosti. Ako netko misli drugačije mi smo svi spremni ponuditi državi naše stanove na otkup, pa neka ona dokaže suprotno.

Stoga želimo o ovim i drugim problemima s nekim odgovornim u ovoj državi razgovarati. Nadamo se da ovo pismo neće završiti u košu kao mnogobrojni drugi.

Srdačan pozdrav s nadom u rješavanje naših problema.
Stanovnici Dugava”

>>> AZILANTI HARAČILI PO ZAGREBAČKOM NOĆNOM KLUBU: Uhićeni nakon što su opljačkali gošću

>>> KATASTROFALNI UVJETI U ZAGREBAČKOM PRIHVATILIŠTU: Djeca u potpunosti zanemarena, MUP ignorira problem


Komentari