Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Način na koji mediji danas izvještavaju o nasilju i samoubojstvima potpuno je neprihvatljiv. Naslovi su “bombastično” napisani, otkrivena su imena žrtava te su detalji njihovog osobnog života izneseni u javnost. Vijest je predstavljena na način gdje je počinitelj u centru događanja umjesto žrtva.

Dr.sc. Vjekoslav Jeleč, dr.med., pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba navodi tri mogučih uzroka depresije i samoubojstva: “Znanstveni materijalizam, pragmatična filozofija i društveni inžinjering, Interpretirajte to kako želite”, kaže Jeleč.

Statistike u hrvatskoj pokazuju da je od 1990. do 2017. je broj osoba koje su počinile samoubojstvo manji, no 2018. godine zabilježeno je da je taj broj nakon dužeg vremena porasao, točne brojke su 679 osoba ove godine naspram 650 prošle. Problem o izvještavanju statistike u medijima je ako samo jedna počini samoubojstvo u jednoj godini, a u drugoj, dvije, mogu se naći naslovi koji su “tehnički” točni, primjer: “Porast stope samoubojstva za 100%!”.

Prof.dr.sc. Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže da je samoubojstvo “složeno ponašanje s više faktora”, te da ne postoji “glavni uzrok”. Ne može se uperiti prstom u jedan točan problem. Postoje okolnosti u kojima je rizik veći, ali to ne znači da će si osoba oduzeti život. Netko može imati financijskih problema cijeli život, ili patiti od kronične depresije, ali to nisu nužno uzroci već samo jedne od stavka koje povećavaju rizik. Problem je kako izvjestiti javnost o činovima samoubojstva, Prof.dr.sc. Vilović kaže “O tome se ne izvještava.”.

Kod djece su prepoznali da je prvi izvor stresa i straha – strah od škole


Prim. Domagoj Štimac, dr.med., zamjenik ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, navodi da je u eri interneta  i društvenih mreža djeci dostupno sve. Dok tradicionalni mediji mogu kontrolirati kakve informacije daju, novi mediji (društvene mreže)  imaju sve tako i materijalima koji nisu pogodni za maloljetne osobe. Djeca se uspoređuju sa vršnjacima i okolinom i ako prihvate “krivi” model (mjere se po drugima na internetu) mogu dobiti krivu percepciju i očekivanja od samih sebe, što može dovesti do nezadovoljstva životom. Navodi da su djeca i maloljetnici manje otporni nego prijašnje generacije i pretpostavlja da su uzroci tome prekomjerna izloženost internetu i društvenim mrežama i narušena veza roditelja i djece. Mi ne znamo kako sve te informacije koje djeca konzumiraju utječu na njihov razvoj.

Katija Kušec iz Agencije za elektroničke medije kaže da su se obavjesti o samoubojstvu u tradicionalnim medijima popravile, te da novinari vode više obzira prema temi nego što je prije bio slučaj. Internet portali koji ovise o broju klikova i prometu ne postupaju pravilno, ali se i kod njih vide pozitivne promjene. Kaže da je jedan internet portal kojeg smatra nestašnim te da ga neće imenovati, pravilno postupio kada je vijest bila samoubojstvo. Na kraju članka postavili su link koji vodi do organizacija koje nude pomoć i bave se prevencijom samoubojstva.

Kako bi preventirali potencijalne činove samoubojstva i nasilja mediji i ostali dionici moraju promjeniti način izvještavanja zaključeno je na  okruglom stolu “Partnerstvo s medijima u prevenciji suicida” koji se jučer održao u Zagrebu. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo bilježi se pad samoubojstva od 1990. do 2017. godine, ali taj trend je prekinut 2018. gdje se nakon duži niz godina bilježi porast.

Povod okruglog stola je Svjetski dan mentalnog zdravlja koji se obilježava 10. listopada, Svjetska zdravstvena organizacija je prepoznala samoubojstvo kao rastući problem u modernom društvu te zajedno s medijima rade na prevenciji. tim povodom grad i centar su organizirali okrugli stol. Cilj Svjetskog dana mentalnog zdravlja je podizanja svijesti o problemima mentalnog zdravlja i poticanje na ulaganje u sustav podrške mentalnom zdravlju.

Podatci Svjetske zdravstvene organizacije smještaju samubojstvo kao jedan od vodećih uzroka  smrti. Procijenjuju da su godišnje 800 000 osoba žrtve samoubojstva, što znači da jedna osoba svakih 40 sekundi počini samoubojstvo. Postoje naznake da za svaki jedan uspjesan čin postoje dvadeset drugih pokušaja.

Stigma ne bi smjela biti usmjerena prema žrtvama samoubojstva nego prema činu

Jedna od grešaka koju mediji rade kada izvještavaju o žrtvama samoubojstva je stigmatizacija osoba. Prozivaju se stresni faktori (depresija, loše imovinsko stanje, alkohol), a ne sam čin. Stigmatizacija čina samoubojstva se ne postiže na način da ga se napada, već da se unutar samih tekstova članaka promovira da osobe koje se nalaze u sličnim okolnostima potraže pomoć.

Savjeti Svjetske zdravstvene organizacije medijima kako objaviti vijesti o samoubojstvu

  • Izbjegavati senzacionalizaciju ili normalizaciju samoubojstva, pogotova ako je u pitanju slavna osoba
  • Reportažu treba svesti na najmanju moguću mjeru.
  • Treba izbjegavati detaljan opis načina izvedbe i načina nabave sredstava
  • Treba izbjegavati fotografije umrlog, upotrijebljenog načina i scene samoubojstva
  • Naslovi na prvoj stranici nikada nisu idealno mjesto za reportaže o samoubojstvima
  • Veličanje žrtve samoubojstva kao mučenika i predmeta javne pohvale može sugerirati podložnim osobama da njihovo društvo cijeni suicidalno ponašanje.
  • Umjesto toga, naglasak bi trebao biti na žaljenju zbog smrti te osobe.
  • Pružati informacije gdje potražiti pomoć

Komentari

loading...