Rad u Njemačkoj za mnoge s ovih prostora godinama je bio jedini izlaz iz ne tako bajnih životnih situacija u vlastitoj domovini. Sreću u obećanoj zemlji ondje su potražili stručnjaci iz različitih područja, a zdravstvo zasigurno spada u tu kategoriju. No, je li posao i život u Njemačkoj doista ostvarenje snova ili ipak nešto drugo, sada je za portal Nova.rs ispričala medicinska sestra iz Srbije, Dajana Zorić.
Iz Srbije je, kako navodi, otišla sa 24 godine jer je shvatila da joj ona jednog dana neće pružiti ono što zaista želi te zbog sve veće nestabilnosti u zemlji. Nakon što je odlučila otići, krenula je učiti jezik te stupila u kontakt s ljudima koji su već u Njemačkoj.
‘Olakšanje je bilo što sam rođena u Hrvatskoj’
‘Olakšanje mi je bilo to što imam papire Europske unije jer sam rođena u Hrvatskoj pa nije bilo dugog čekanja na vizu i radnu dozvolu’, navela je te kazala kako je odmah pronašla posao u struci koji sad u Njemačkoj radi već šest godina.
‘Kada bih rekla da sam bila najsretnija na svijetu, vjerojatno bih lagala. Čovjek koji ostavi sve iza sebe, kada cijela obitelj ostane, i dođe u mjesto gdje nikoga ne poznaje, gdje jezik ne razumije savršeno, nije baš med i mlijeko’, rekla je govoreći o prvim dojmovima pa dodala: ‘Mogu reći da sam uspješna, mnogo uspješnija nego što bi s ovim kvalifikacijama bila u Srbiji’.
Zagrepčanka pretrpjela šok: ‘Primijetila sam kako je nešto pljusnulo, osjetila sam mučninu’
‘Najviše mi se svidio osjećaj sigurnosti’
Zorić radi kao medicinska sestra u operacijskoj sali, a taj posao, kako kaže, sada ne bi mijenjala. Nabrojala je i beneficije koje ima, a neke od njih su to što joj dijete ima osiguran vrtić, a ona radi samo prvu smjenu bez dežurstava. Svaki vikend ima slobodno, 13. plaću, novac za godišnji odmor i kada je bolesna.
‘Razlika u bruto plaći je sigurno više nego deseterostruka, barem u tom trenutku kada sam otišla iz Srbije jer sam imala 40.000 dinara, što je oko 350 eura. Radim osam sati dnevno od ponedjeljka do petka, što je apsolutno prilagođeno mojim potrebama, ali i potrebama mog djeteta. Takve radne sate treba zaslužiti, a zaslužuje se samo ako si vrijedan i ako se tvoj trud vidi’, ističe te za kraj poručuje:
‘Najviše mi se svidio osjećaj sigurnosti, a to se osjeti već nakon nekoliko plaća, uređeniji sustav, ista pravila vrijede za sve’.
