MAJKA TORCIDAŠA BRUTALNO SPUSTILA POLICIJI: ‘Jugoslavenski milicajci nisu pucali u Hrvate, hrvatski policajci pucaju na splitske momke!’

Sukob Torcide i policije (Foto: Ranko Suvar / CROPIX)

Na Facebook stranici “Dnevnik nervoznog Hajdukovca od rođenja” objavljeno je pismo dr. sc. Zrinke Perković, čiji je sin otišao na subotnji derbi između Dinama i Hajduka u Zagrebu.

Na početku piše kako joj se sin, nasreću, vratio neozlijeđen te kako mu je govorila da ne ide u Zagreb jer je prvenstvo već riješeno, ali on od toga nije želio odustati. Nastavlja kako se čitavo vrijeme govori o nasilju Torcide, ali nitko nije spomenuo kako je Torcida nakon potresa u Zagrebu izvlačila majke i bebe iz Petrove te kako je pomagala ljudima nakon potresa u Petrinji.

Gledala je presicu policije te je žalosti mlako Hajdukovo priopćenje u kojem nisu zaštitili svoju mladost. Pita se zašto policiju nitko nije pitao kako to da su provodili odluku organizatora, ne provjerivši njezino zakonsko uporište. Prisjetila se utakmice Hajduka i Partizana na Poljudu 1990. godine kada je gorjela jugoslavenska zastava, a jugoslavenski milicajci nisu pucali u Hrvate kao što je hrvatska policija pucala na splitske momke.

Naglasila je kako policija ističe da su mladići na benzinskoj postaji upalili bengalke što im je opasnije od pucanja iz vatrenog oružja. Kaže kako bi je bilo sram da je na mjestu onih koji su se bojali pjesme i ljubavi 2000 ljudi, prema onih 20.000 koji su na stadion smjeli unijeti transparente i baklje. Zaključuje da je torcidaš, kako nakon ovako mlitave izjave više ne bi bodrila taj klub.

Njeno pismo prenosimo u cijelosti.

“Majka sam mladića koji je išao na ovaj derbi i koji se, hvala Bogu, vratio neozlijeđen. Kada sam sinu rekla da ne ide u Zagreb, jer je prvenstvo riješeno pa, kao majka, a ne navijač, ne vidim razloga tako velikom i skupom putovanju, sin mi je rekao: “Majko, idemo dati potporu Hajduku. Naša potpora ne ovisi o prigodi ni o rezultatu.”

Danas se cijeli dan govori o nasilju Torcide, a nitko ni slovom nije spomenuo da je ta ista Torcida bila prva koja je trudnice i bebe izvlačila iz Petrove bolnice nakon potresa u Zagrebu, ni da su među prvima stigli u Petrinju pomagati jadnim i nemoćnim ljudima ne postavljajući pitanje tko je od njih dinamovac ni tko je od njih druge nacionalnosti i sl.
Kako sam prof. književnosti, jako dobro čujem što tko kaže i još bolje interpretiram rečeno.

Dakako da sam odgledala pressicu policije, visoko pozicionirani policajac reče danas kako su oni bili asistenti organizatora utakmice. Odmah sam znala da moram to komentirati pa sam sretna što je isto čuo i netko iz Torcide, a što je našlo mjesta i u službenom Torcidinu priopćenju. Vješt će pravnik ovo znati i pravno interpretirati.

Istovremeno sam bila žalosna mlakim Hajdukovim priopćenjem koji ni slovom nije zaštitio svoju mladost. A bez te mladosti Hajduk bi bio – ništa!

Dakako da nitko pametan nije očekivao da će policija priznati prekoračenje ovlasti, ali da se nitko od novinara nije vezao za izjavu, da su policajci provodili odluku organizatora, ne provjerivši njezino zakonsko uporište, također mi je bilo neshvatljivo.

Svi se sjećamo utakmice Hajduka i Partizana na Poljudu 26. 9. 1990. Gorjela je jugoslavenska zastava. Jugoslavenski milicajci nisu pucali u Hrvate. Jučer – hrvatski policajci pucaju na splitske momke!

Vrtjela se više puta ista snimka: mladić mirno prilazi autu, policajac ga udara pendrekom po leđima, a kad je momak sjeo, dodatno ga, hrvatski interventni policajac, nogama udara! To nikom nije palo na pamet komentirati!

Podvlači hrvatska policija i kako je Torcida upalila bengalke na benzinskoj stanici. Samo je njima, valjda, bengalka opasnija od hitca iz vatrenoga oružja – u kombinaciji s gorivom.
Duboko vjerujem da će svi momci izaći bez težih posljedica.

Da sam na mjestu onih koji su se bojali pisme i ljubavi 2000 ljudi, prema više od 20 000 onih koji su smjeli unijeti i transparente, i baklje, bilo bi me sram!

Također, da sam torcidaš, vjerojatno više ne bih bodrila klub koji je danas izdao tako mlitavu izjavu”.

Komentari