U ovom kontekstu bilo bi dobro podsjetiti na kronologiju famozne obnove Dinamovog stadiona.
Već tradicionalno, pred lokalne izbore izvlači se pitanje Maksimirskog stadiona iz ladice. Čini se da je političarima ovaj stadion zanimljiv samo u trenucima kada od njega imaju interes. Tako je u utorak, 28. ožujka, na sjednici Gradske skupštine SDP -ov Dominik Etlinger gradonačelnika Milana Bandića prozvao s konstatacijom da u 16 godina vladavine Zagrebom nije napravio gotovo ništa sa Maksimirskim stadionom, kojega je nazvao ruglom, iako je u njega uloženo 800 milijuna kuna.
“Vi ste dokazano zaboravni što se obećanja tiče. Obećate, zaspete pa zaboravite. Obećali ste preko 15 puta i ništa niste realizirali. Vi zaboravljate, ali građani pamte. Postoji jedna poslovica u koju vjerujem: Prevari me jednom, sram te bilo, prevari me dvaput sram me bilo, ali građane grada Zagreba nitko neće moći prevariti šest puta.” ustvrdio je Etlinger.
Zaboravio je pritom Etlinger da je od 16 godina Bandićeve vladavine Zagrebom čak deset pripadalo SDP -u iz čijih je redova gradonačelnik i došao. U tih deset godina SDP nije baš ništa napravio po pitanju stanja u kojem se nalazi Maksimirski stadion.
No, podsjetio ga je Milan Bandić na ovu činjenicu. Priznao je da je po pitanju stadiona i danas nemoćan, da mu je to “vrući kesten u ruci, koji neprestano premješta iz jedne u drugu ruku”, no nije propustio niti spomenuti SDP-ovcu da je 10 od 16 godina koliko se nalazi na čelu Zagreba bio član te stranke te da je tako to i SDP-ova krivica.
Također je napomenuo i da je u stadion uloženo 780 milijuna kuna, a ne 800 te da su “oni prije njega” uložili 570 milijuna dok je za njegove vladavine metropolom uloženo samo 200 milijuna. U ovom kontekstu bilo bi dobro podsjetiti na kronologiju famozne obnove Dinamovog stadiona i svih praznih obećanja kojih su se Zagrepčani naslušali.
Kronologija
Godina 1997. – Arhitekti Branko Kincl i Nikola Filipović izrađuju prvi projekt preuređenja stadiona, nakon čega su na istočnu i južnu tribinu postavljena sjedala
Godina 1998. – Ruši se sjeverna tribina. Tadašnji Dinamov direktor Mirko Novosel najavljuje završetak radova na sjevernoj tribini do 21. ožujka 1999. godine, a okončanje svih radova do 30. lipnja 2000.;
Godina 1999. – Mirko Novosel: “Sve je to gnjilo. Južnu tribinu treba srušiti, ona je za to i predviđena”. Također najavljuje završetak obnove do 30. lipnja 2000., no iste godine radovi su obustavljeni.
Godina 2001. – Milan Bandić: “Za dovršetak zapadne tribine treba još 15 do 20 milijuna, sačuvat ćemo atletsku stazu i do kraja godine stadion privesti svrsi”. Također najavljuje investiciju vrijednu 15 milijuna za završetak sjeverne tribine i nastavak radova na zapadnoj. Radovi bi trebali započeti u kolovozu i trajali bi šest mjeseci;
Godina 2002. – Bandić: “Kraj svih radova do srpnja 2003.”
Godina 2003. – Vlasta Pavić, tadašnja gradonačelnica: “Nadam se da će stadion biti gotov za dvije godine”;
Godina 2004. – Bandić: “Do kraja 2005. stadion mora biti gotov!”. U proračunu Grada Zagreba za 2005. planira se 66 milijuna kuna za nastavak radova u Maksimiru, a kao rok za okončanje obnove stadiona spominje se kraj 2006. ili početak 2007. godine;
Godina 2005. – Bandić najavljuje referendum o nastavku ulaganja i radova u Maksimiru;
Godina 2006. – Ladislav Prežigalo, pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo, najavljuje da će Grad stadion dati u 15-godišnju koncesiju njemačkoj tvrtki Alpine Project Finance, koja će stadion završiti 2007. godine. Ipak, Bandić najavljuje početak radova u drugoj polovici 2007., a okončanje do kraja 2008. godine.
Godina 2007. – Predložen jeftini stadion na Laništu. Tada gradonačelnik Bandić najavljuje referendum kojim bi građani trebali odrediti lokaciju stadiona;
Godina 2009. – Skupština Grada Zagreba odbacila je prijedlog o raspisivanju referenduma o sudbini stadiona;
Godina 2010. – Bandić: “Stadion Maksimir bi prema mom mišljenju trebalo konzervirati na deset godina jer sada nije vrijeme za gradnju velebnih zdanja. Za pet, deset godina, možda, tko zna.”
Godina 2011. – Bandić: “Nemam kuraža potpisati investiciju od 200 milijuna eura bez da znamo što građani misle”;
Godina 2012. – Grad je odustao od rekonstrukcije maksimirskog stadiona i gradnje novog na Kajzerici. Natječaj na kojemu je kao ponuditelj izabrana austrijska tvrtka Alpina, koja je za 4,9 milijardi kuna trebala obaviti posao, poništen je;
Godina 2013. – Bandić: “Maksimirski stadion obnovit ćemo do 2015. Krov stadiona će se financirati putem međunarodnog natječaja. Južna i istočna tribina također će na natječaj, a rebalansom proračuna u 2014. osigurat će se sredstva iz proračuna za sjevernu i zapadnu tribinu”…
>>>NJIHOVIM VENAMA TEČE PLAVA KRV: Želja navijača je opet stajati na maksimirskom sjeveru (VIDEO)
Sam je rekao da je uloženo 800 milijuna?
Zatim sam Milan Bandić izjavljuje: “Trebamo staviti sjevernu tribinu u funkciju da natkrijemo istočnu i južnu i da kokoš počne nositi jaja. Tamo je dosad uloženo 800 milijuna kuna. Hvala Bogu da ćemo to tamo napraviti i da tamo radimo kamp. Grad će sve učiniti da obnovi stadion i da on bude nacionalni stadion RH.”
Ipak, od svih ovih pustih obećanja nije ništa bilo sve do svibnja 2016. kada je Bandić opet najavio kako će se u stadion završiti sljedeće godine. No danas, 28. ožujka 2017. na Maksimirskom stadionu apsolutno ništa nije napravljeno, osim što je najavljeno da će prostor ispod sjeverne maksimirske tribine postati Centar zdravog života za poduzetnike koji će tamo provoditi aktivnosti koje se tiču zdravog načina života.
Mi iz Maksimira već dvadeset godina promatramo jednu te istu rupu bez dna, a vi dragi Zagrepčani iz drugih dijelova grada, već dvadeset godina slušate jedna te ista prazna obećanja i gledate kako je stadion na kojem se stvarala povijest glavna ku*va lokalnih političara pred lokalne izbore.
