Krvoproliće u centru Zagreba koje je potreslo regiju: Prije 13 godina ubijen je kontroverzni novinar Ivo Pukanić

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Snažna eksplozija u centru Zagreba 23. listopada 2008, prestrašila je Zagrepčane, blokirala grad gdje je policija bila u visokom stanju pripravnosti, potakla političare na ulaganje u blindirana vozila, pokazala kako mafijaški sukobi iz devedesetih nisu ostavljeni u prošlom stoljeću, a jedno medijsko carstvo se počelo raspadati. Sve su to posljedice ubojstva Ive Pukanića koji je ušao u autu sa svojim kolegom novinarom Nikom Franjićem, na današnji dan prije trinaest godina ne sluteći kako je motor parkiran pokraj auta imao snažnu bombu koja je zaustavila njihove živote.

Glavna meta tog napada bio je Ivo Pukanić. Poznat i pod nadimkom Puki, bio je glavni urednik tjednika Nacional, predsjednik NCL Media grupe i jedan od najkontroverznijih novinara. Već je prethodno izbjegnuo pokušaj atentata u Ilici u travnju iste godine, kada ga je nepoznati napadač pokušao ubiti pištoljem. Pukanić je, prema vlastitoj rekonstrukciji koju je zajedno s tadašnjim kolegama iz Nacionala predstavio javnosti, za dlaku izbjegao metak u glavu koji je završio u izlogu tvornice igračaka. Napadaču je nakon prve pucnjave pištolj zablokirao, što je Pukiju dalo prilike da pobjegne na drugu stranu ulice gdje je potom izvadio svoj pištolj. Vidjevši pištolj, napadač je pobjegao, Pukanić je ispalio hitac u vis, a malo nakon toga došla je policija.

Foto: Sanjin Strukic/24sata

Od fotografa do medijskog mogula

Trilerska radnja prvog napada izazvala je skepsu kod djela javnosti, pojačanu zahvaljujući financijskim problemima NCL Media grupe i sveukupnom aurom kontroverze koja je pratila dotičnog novinara.

Pukanić se rodio 21. siječnja 1961. godine u Zagrebu. Živio je i školovao se u Velikoj Gorici, a studirao je i diplomirao na Fakultetu političkih znanosti. Od mladih dana se bavio novinarstvom, a svoje prve korake u medijskom svijetu, prohodao je kao fotograf. Od kraja sedamdesetih prometnuo se u fotoreportera, a osamdesetih uspostavio suradnju s tada prestižnim magazinom Start. od 1991. bio je urednik u Globusu, gdje je kako se razvijao rat pisanje o estradi zamijenio politikom.

1995, pokrenuo je Nacional, gdje je bio glavni urednik do 2000. a od tada, osim vođenja Nacionala, postao je predsjednik NCL Media grupe u sklopu kojega je djelovala Visoka novinarska škola (iz 2007. a iz koje se kasnije razvilo veleučilište Vern) i nekoliko drugih tiskovina.

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) nagradilo ga je godišnjom nagradom za istraživačko novinarstvo prvi puta 2000. godine, a potom je 2004. uslijedila još jedna nagrada HND-a za intervju s generalom Ante Gotovinom koji je u to vrijeme bio u bijegu od haškog tužilaštva. Pored toga, u Nacionalu, Pukanić i njegovi najbliži suradnici proslavili su se svojim izvještavanjem i otkrivanjem tajni duhanske mafije, pa i luksuza tadašnjeg premijera Ive Sanadera, otkrivši njegovu luksuznu kolekciju satova.

Nespretan u izražavanju ili biranju prijatelja?

Ipak, Pukanić je imao kontroverznu stranu. Iako nedvojbeno izvrstan istraživački novinar, bio je kritiziran zbog sumnje na medijsko raketarstvo u kojemu sve što je znao, nije objavljivao, već koristio za ucjenu. Ljubavna afera sa kolegicom Sinom Karli, prisilna hospitalizacija svoje supruge Mirjane Pukanić i javno objavljivanje njenih nalaza, naišlo je na osudu dijela javnosti i novinarske zajednice. Pukanić je nerijetko volio isticati kako poznaje sve ljude u Hrvatskoj, od političara, slavnih pa do mafijaša. Neki su ga smatrali suradnikom kriminalnog miljea, uvjereni da je upravo to dovelo do njegove pogibije.

Vođeni Robertom Matanićem, uključeni u skupinu koja je izvela atentat još je brojila i Luku Matanića, Bojana Gudurića, Amira Mafalanija, Slobodana Đurovića i Željka Milovanovića. Skupina je ukupno dobila 155 godina zatvora, ali naručitelj(i) ostaje misterij do današnjeg dana. Poznatom srpskom mafijašu Sretenu Jociću poznatijem pod nadimkom Joca Amsterdam sudilo se za naručivanje ubojstva, ali je naposljetku oslobođen optužbi.
Bero Jelinić, današnji je glavni urednik Nacionala i autor knjige “Zašto je ubijen Ivo Pukanić”. U knjizi Jelinić kao mogućeg naručitelja sumnjiči Stanka Subotiću Caneta, kojeg je prethodno Pukanić proglasio najvećim švercerom duhana u Europi. Također navodi kako je Pukanićeva smrt mogla odgovarati Ivi Sanaderu te Tomislavu Karamarku.

Gostujući u podcastu “The podcast” 2018. godine, istaknuo je kako cijeni Pukanića kao mentora i čovjeka s kojime je imao blisku suradnju, ali da svoje kontakte iz različitih miljea tretira drukčije od pokojnog kolege.

“Pukanić je bio na jednoj razini naivan čovjek jer je on kolokvijalno volio govoriti za brojne (novinarske izvore i kontakte) da su njemu prijatelji (novinarske izvore i kontakte). Pa se onda preko njegovog kolokvijalnog tumačenja tko mu je prijatelj stvarala slika da je bio prijatelj s mafijašima (…) ja tu radim veliku distinkciju tko mi je prijatelj tko suputnik. Pukanić to baš nije radio i onda je kasnije postao žrtva toga kako je predstavljao odnose s nekim ljudima”, prisjetio se Jelinić istaknuvši u prvu ruku kako je Pukanić bio vrstan novinar koji je ostvarivao dobre odnose sa svojim izvorima.

Jedinstvena pojava na novinarskoj sceni

Što god mislili o Pukaniću, imao je stila i svakako je bio jedna od zanimljivijih pojava na hrvatskoj medijskoj sceni. Karizmatičan, pripremljen, informiran, izvrsnog snalaženja u traženju informacija pa i nerijetko duhovit u svojim javnim nastupima. Pukanić je svakako  osoba o kojoj bi se trebalo više govoriti, kao jednoj jedinstvenoj pojavi na hrvatskoj medijskoj sceni.

Na internetu danas ne možete naći puno videa ili intervjua s Pukanićem, ali svakako vrijedi istaknuti njegov sukob s Ćirom Blaževićem, vezano uz Pukanićeve kritike na prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.


Komentari