Datum je bio 22. ožujka 2020. godine i većina građana Zagreba, budući da je to bila nedjelja, kraj prvog tjedna lockdowna zbog koronavirusa, mirno je spavala ne sluteći da bi ih bilo što moglo omesti iz slatkog sna u 6:24 sati ujutro.
No, gromoglasni zvukovi i stravično podrhtavanje šokirali su Zagrepčane koji su prestrašeni, pojurili iz svojih zgrada na otvorene prostore.
Domovi su postali opasni, taman kako smo svi u njima morali biti radi pandemije.
Ubrzo je uslijedilo novo podrhtavanje, a u Kliniku za dječje bolesti dovezena je teško ozlijeđena 15-godišnjakinja koja je potom, dan kasnije nažalost preminula.
U međuvremenu, obnova je krenula poprilično sporo te nije dovršena ni tri godine kasnije.
Kako je danas treća godišnjica Zagrebačkog potresa, u našoj smo Facebook anketi pitali čitatelje portala Zagreb.info: ‘Koje je vaše sjećanje na trenutak potresa?’
Jezivi zvuk i trešnja
Sjećanja su vrlo svježa među našim čitateljima i nakon tri godine.
“Strahota koju nikad neću zaboraviti”, “Užas, još sada imam osjećaj da se trese”, “Takav strah, nadam se da više nikada nećemo doživjeti takvo nešto”, neki su od komentara.
Jedna čitateljica se prisjetila ogromnog straha, ali i kako ipak nije napustila zgradu nakon prvog podrhtavanja.
“Taj jezivi zvuk i trešnja su me probudili. Mislila sam da je neka kozmička katastofa. Muž i ja smo se čvrsto zagrlili. Kada se smirilo, nismo izlazili iz zgrade. Pokazala se elastična i sigurna”, prisjetila se.
Strah za bližnje i osobna situacija bili su dodatni otežavajući faktor za neke.
“Bila sam trudna. Prvo mi je prošlo kroz glavu gdje ću s bebom ako se kuća sruši i kako ću van po stepenicama (kat kuće)”, rekla je jedna čitateljica.
Neke nije probudilo podrhtavanje, ali ih je, navode, pratio loš osjećaj.
“Probudila sam se par minuta prije potresa sva uznemirena, a nisam znala razlog, otišla sam u kupaonicu, preplašila se svog izgleda u špiglu i onda je zatreslo. Moja mačka i pas su spavali snom pravednika. Pola godine sam sa strahom ulazila u kupaonu”, jedna je od ispovijesti u našoj anketi.
Sjećanje koje nitko ne želi
Podrhtavanje je prestalo, ali uspomene na tragediju potresa ostale su prisutne i danas.
“Oštećena obiteljska kuća u kojoj nitko više ne živi, a ja je iz trama promatram sa suzama u očima”, rekla je jedna čitateljica.
“Nikad se više ne ponovilo. Sjećam se kad su prozori škripali, kroz zemlju prozujalo”, Užasno sam se prestrašila, i taj strah je dugo, dugo vremena bio u meni”, otkrili su neki od komentatora naše ankete.
Gubitak života petnaestogodišnje djevojčice također je bolno sjećanje.
“Na malu curicu koja je nastradala”, prisjetio se jedan čitatelj onoga što ga je posebno rastužilo.
S druge strane, neki od naših čitatelja, unatoč živim sjećanjima, voljeli bi da se ne sjećaju grozote koju su iskusili prije tri godine.
“Kamo sreće da mogu zaboraviti”, “Ne želim ga se sjećati”, komentirali su neki od čitatelja u našoj anketi.
