Zagrebački anestezilog progovorio je o položaju liječnika i privatizaciji zdravstva.
Andrej Šribar mladi je anesteziolog u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava. Iz prve nam je ruke otkrio kako je to biti s “one” strane stola, zašto mladi liječnici odlaze iz Hrvatske te progovorio o gorućoj temi privatizacije zdravstva i novih mjera u tom sektoru. Kako je kazao, itekako žali zbog položaja u kojem se liječnici danas nalaze te ističe kako medicinski kadar nije dovoljno honoriran.
“S obzirom na obim, stres i odgovornost posla smatram da medicinski kadar nije adekvatno honoriran. Iskusan liječnik s 5-6 dežurstava mjesečno još uvijek zarađuje manje od nekoga tko radi na izmišljenom politički podobnom radnom mjestu, a na poslu se uopće ne pojavljuje.
O položaju liječnika u društvu dovoljno govori to da kad god se pojavi nekakav članak o nesavjesnom liječenju napisano je puno ime osumnjičenog liječnika, a kada se spominju pedofili i silovatelji koji su pravomoćno osuđeni, njihova imena sakrivena su iza inicijala. Dakle, u očima javnosti pedofili i silovatelji netko su koga je potrebno zaštiti, ali po liječnicima treba pljuvati kad god je to moguće.”, tvrdi naš sugovornik.
Nove Vladine mjere su nužne
Zdravstvo je, kao i školstvo, nešto što ljudi prihvaćaju zdravo za gotovo, ispričao nam je Šribar.
”Velikim dijelom zbog toga što su im sve dosadašnje vlasti, bez obzira na političku orijentaciju mazale oči govoreći da imaju pravo na sve zdravstvene usluge. Dok stvari funkcioniraju (većinom na leđima entuzijasta) neće se ulagati previše u revitalizaciju zdravstvenog sustava. Iako se mjere koje sadašnja Vlada želi uvesti čine nepopularnima, potrebno je shvatiti da drugačije ne može.”, tvrdi doktor Šribar i nastavlja kako politici u zdravstvu nije mjesto.
“No dok god su zdravstvene ustanove u vlasništvu države i lokalne samouprave to je realnost koju moramo prihvatiti. U onom trenutku kada politička pripadnost prestane biti glavni faktor odlučivanja stvari će se pokrenuti na bolje.”, zaključio je.
Tri ključna “krivca” za odljev mladih liječnika
Smatra kako postoje tri glavna razloga za odlazak mladih. To su uvjeti rada, mogućnost za edukaciju i napredovanje te veći prihodi.
“Liječnici su često između dvije vatre – s jedne strane postoji želja za što kvalitetnijim liječenjem bolesnika, a s druge pritisak administracije da se smanje troškovi liječenja na svim razinama. Isto tako, liječnici u bolnicama pod stalnim su pritiskom povećanog broja pacijenata koji su zaobišli primarnu zdravstvenu zaštitu (koja je poslužila da napiše uputnicu), tako da nije rijetkost vidjeti specijalističku ambulantu sa 70-80 pacijenata dnevno od kojih je barem 30% moglo biti zbrinuto u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Napredovanje ili izbor u znanstveno-nastavna zvanja ograničeni su mnogim liječnicima zbog političke (ne)pripadnosti i zabrane zapošljavanja na fakultetu dok netko ne ode u mirovinu.”, ustvrdio je i
Kao još jedan od problema postojećeg sustava navodi i izostanak honoriranja prema obavljenom poslu – dva specijalista s jednakim stažem imati će jednaku plaću bez obzira na broj liječenih, te još važnije uspješno liječenih pacijenata.
“Jasno je da takva uravnilovka tjera sposobnije da traže posao u drugim sredinama gdje će njihov trud biti cijenjen. Iako mi na LinkedIn dolaze ponude za posao (jer su anesteziolozi uz radiologe iznimno traženi vani) svaki tjedan, i to s iznimno primamljivim uvjetima, u ovom trenutku sam još uvijek vezan ugovorom, tako da do daljnjega ne planiram odlaziti iz Hrvatske.”, unatoč svemu on iz Hrvatske ne planira otići.
Britansko zdravstvo smatra učinkovitim, a potpunu privatizaciju lošom
Ovaj anesteziolog smatra da je zdravstvo dostupno svakome jedna od najvažnijih tekovina civilizacije te isto tako misli da potpuna privatizacija nije dobar put.
“No isto tako smatram da ne postoji kvalitetna, a besplatna usluga. Netko tko želi biti odmah liječenje, te birati svojeg liječnika i nemedicinske stavke (kao npr. soba sa pogledom i kablovskom televizijom) u liječenju mora imati način da to dobije i plati na transparentan način. Jedan prihvatljiv model je onaj dostupan u UK pod njihovim NHS sustavom.”, pojašnjava nam njihov sistem:
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Bolesnici koji npr. žele operirati nosnu pregradu sutra, a ne za 18 mjeseci to mogu zatražiti od bolnice te će biti operirani od operatera po svojem izboru u popodnevnim satima i to platiti bolnici. Medicinski tim biti će adekvatno plaćen za prekovremeni rad od same bolnice, a liste čekanja neće biti povećane zato jer neće biti promjena u elektivnom programu koji se odvija u normalno radno vrijeme. Sama kvaliteta liječenja, kao i lijekovi i ostali medicinski materijal biti će isti za takvog bolesnika, kao i za onoga koji normalno dođe na red. Takvim modelom može se značajno doprinijeti padu korupcije u hrvatskom zdravstvu koja nažalost postoji na svim razinama, a još uvijek ne postoji dobra volja da se to iskorijeni. Hrvatske bolnice još uvijek su neučinkovite te ignoriraju alternativne izvore zarade kao što su estetska kirurgija u poslijepodnevnim satima u operacijskim salama koje inače zjape prazne (a vjerujem da bi ljudi radije bili operirani u bolnici koja ima svu potrebnu infrastrukturu te puno lakše može riješiti eventualne komplikacije), medicinski turizam (koji su stomatolozi vrlo učinkovito iskoristili) te kliničke studije koje su dobro plaćene bolnici i istraživačima, a bolesnici zauzvrat dobivaju najnovije skupe lijekove besplatno.” [/box]
HZZO treba izaći iz državne riznice
Njegovo je mišljenje kako bi se proračun za zdravstvo mogao puniti na razne načine.
“Komentari javnosti na povećanje cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja pomalo su licemjerni… Kafići su stalno puni, u Zagrebu se vide skuplja vozila nego u Amsterdamu ili Berlinu, a ljudima je puno dati malo više za dopunsko zdravstveno osiguranje.”, tvrdi naš sugovornik i nadodaje kako država nije ispunajvala svoje obaveze prema HZZO-u.
“Povećanje cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja moglo se izbjeći da je država ispunjavala svoje obveze prema HZZO-u, tj. uplaćivala premije za skupine koje su po zakonu oslobođene plaćanja zdravstvenog osiguranja. Ovako je HZZO poslužio kao kasica prasica iz koje su se namirivale nemedicinske stavke. Izlazak HZZO-a iz državne riznice dobar je početak, ali je potrebno učiniti poslovanje još transparentnijim. Smatram da se proračun za zdravstvo može puniti na više različitih načina. Npr. uvođenjem trošarina na cigarete i alkohol koje bi se uplaćivale u HZZO, a koristile za liječenje bolesti izazvanih navedenim supstancama. Isto tako mislim da bi uvođenje trošarina na hranu bogatu s “tri bijele ubojice” (sol, šećer i bijelo brašno) bila dobra mjera jer smo došli do situacije da su Hrvati jedan od najpretilijih naroda u Europi. Time bi ljudi bili potaknuti na promjenu svojih prehrambenih navika, što je puno važnije od punjenja zdravstvenog proračuna. – to je prijeedlog ovog mladog liječnika za punjenje proračuna.
Osvrt na slučaj ravnatelja iz Osijeka
Ravnatelj u Osijeku odlučio se na radikalan potez. Naime, liječnicima i sestrama naložio kako moraju svaka dva sata obilaziti WC-e u vrijeme kada čistačica nije u objektu.
“Liječnici su konstantno pod pritiskom da rade nemedicinske i administrativne poslove, kao što je unošenje dijagnostičkih i terapijskih postupaka u računalo (“popularni” DTSovi) da bi se isti mogli naplatiti od HZZO, tako da me ponašanje ravnatelja DZ u Osijeku ne čudi, jer se samo nastavlja dosadašnje ponašanje prema zdravstvenim djelatnicima koje je dosada tolerirano. Da ne trošimo puno vremena na takve stvari, mogli bi pacijentima posvetiti više vremena, bolje ih liječiti te u radno vrijeme obraditi više pacijenata.”
>>>TOG IMA SAMO U HRVATSKOJ: Liječnici i sestre od sada će morati raditi nešto zaista apsurdno
Naime, doktor Šribar od malih je nogu pokazivao interes za medicinu i to ne smatra poslom nego pozivom, a zanimljivo je kako se upravo preko leđa anesteziologa lomi ogroman stres.
“Još od malih nogu zanimalo me sve vezano uz ljudski organizam, stalno sam gledao crtić “Moje tijelo” i listao prastari anatomski atlas koji smo imali doma. Studij medicine bio je jedini logičan izbor. Iako kao u svemu u životu ima boljih i lošijih dana, biti liječnik nije posao nego poziv, tako da nikad nisam požalio zbog svojeg izbora. Najvažniji razlog tome je osjećaj ispunjenosti kada nekome možeš pomoći. Često me prijatelji i poznanici nazivaju u 10 navečer za medicinski savjet. Još jedan razlog za kontinuirani interes je taj što se medicina stalno mijenja i ide naprijed, tako da konstantnim ulaganjem u sebe i usvajanjem novih znanja liječnik koji drži do sebe izbjegava rutinu i otupljivanje intelektualne oštrice.”, tvrdi doktor Šribar i nadodaje kako je istina da je posao anesteziologa vrlo stresan.
Njegov ispušni ventil su biljar i squash, vožnja biciklom te šetnje sa suprugom. Dok je imao više vremena bavio se glazbom – svirao je gitaru i pjevao u Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić, ali zbog prenatrpanog rasporeda (osim samog posla sa pripravnostima i dežurstvima, obavlja subspecijalizaciju i studiram poslijediplomski doktorski studij) je nažalost zapostavio glazbu.
Strah od operacije uklanja topla riječ
Unatoč brojnim stresnim situacijama i kompliciranom stanju u našem zdravstvu ovaj mladi anesteziolog trudi se ostati optimističan i otkloniti strah kod svakog pacijenta.
“Prije svakog uvoda u anesteziju postoji određena napetost, jer i kod osobe savršenog zdravlja uvijek nešto može poći po zlu. Npr. nemogućnost intubacije ili alergijska reakcija na neki od lijekova, a tijekom operacije može doći do drugih po život opasnih situacija koje zajedno rješavaju anesteziolog i operater. I bolesnici često imaju strah od gubitka svijesti i ishoda same operacije, ali topla riječ prilikom prvog kontakta s bolesnikom može značajno smanjiti njegov strah od anestezije i operacije.”, zaključuje doktor Šribar.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Dovoljan dokaz tome je da su unutar liječničke struke anesteziolozi najskloniji suicidu te raznim ovisnostima. Uzrok svega toga je činjenica da je bolesnik u općoj anesteziji na tankoj liniji između života i smrti, a anesteziolog ga kroz operaciju vodi po toj liniji. Takva odgovornost neminovno vodi stresu kojeg svatko rješava na svoj način.[/box]
