Zagrebačka kolumnistica i spisateljica piše scenarij o Jovanki: Donosimo detalje

Napokon nešto uzbudljivo, barem u zamisli zasad, valja se u jednoj domaćoj kući specijaliziranoj za produkciju domaćega dramskog i igranog programa. Priprema se tv-serija o Jovanki Broz, posljednjoj ženi jugoslavenskog maršala Josipa Broza Tita. Sama ideja da se igrana serija posveti jednoj od povijesnih ličnosti s ovih područja, ali drugog ili trećeg ešalona važnosti i k tome ženi, za hrvatsko je tržište i tv-proizvodnju praktički revolucionarna. Naše dramske tv-serije uglavnom počivaju na predlošcima književnih djela ili se kreiraju u scenarističkim uredima nekolicine privatnih, nezavisnih televizijskih producenata. U domaćoj televizijskoj i filmskoj dramskoj proizvodnji sadržaj je uglavnom temeljen na fikciji, više ili manje inspiriranoj stvarnim događajima i ljudima. Taj obrazac posebno je došao do izražaja u hrvatskim sapunicama koje kvalitetom, a posebno inventivnošću, nisu odmakle mnogo dalje od prve, “Ville Marija”, koju je po scenariju Roberta Naprte režirala Meksikanka Alicia Carvajal u produkciji Romana Majetića.

Želja, možda bolje rečeno, silna glad za kvalitetnom domaćom dramskom serijom u Hrvatskoj je kontinuirana, no apetiti publike, čak i one manje zahtjevne, nisu zadovoljeni. Ukus i očekivanja, k tome, znatno su podigle platforme poput Netflixa, domaća publika istodobno sa svjetskom ima na izbor pregršt uzbudljivih, senzacionalno produciranih, zanimljivih i nerijetko sofisticiranih serija. To je sve golemo opterećenje za hrvatske producente kojima je čak i dobra, inovativna, jednostavna i efektna ideja često nedostižna, silan problem imaju i s autorima dijaloga, a siromašku produkciju i ne treba posebno apostrofirati. Stoga je vijest o pripremama za seriju o Jovanki Broz upravo senzacionalna.

Za svjetsku publiku

Da snime tv-seriju o Jovanki Broz dosjetili su se u zagrebačkoj produkcijskoj kući Adrenalin koju je osnovala i vodi Tea Korolija. Posljednja tv-produkcija Adrenalina televizijska je serija “Besa” koja je premijernim prikazivanjem tijekom prošlog Sarajevo film festivala oduševila međunarodnu publiku, a na stranicama digitalne svjetske filmske enciklopedije imdb ima respektabilnu ocjenu 8,8/10 (tv-serija “General”, usporedbe radi, ima ocjenu 2,2/10). U Hrvatskoj “Besu”, zasad, još nije otkupila nijedna televizija s nacionalnom koncesijom, što je pravo čudo koje, doduše, ne iznenađuje.

Hrvatske privatne nacionalne televizije rado prijavljuju sadržaj reality programa koje rade u suradnji sa srpskim partnerima kao originalni domaći, hrvatski tv-proizvod, ali istovremeno paze da ne otkupe seriju koju je producirala hrvatska produkcijska kuća, u kojoj igraju i hrvatski glumci, ali se događa u Beogradu. Uzgred, na seriji “Besa” surađivao je jedan od poznatijih britanskih tv-pisaca, Tony Jordan, koji je ugled stekao radeći na serijama “EastEnders”, “Hustle” i “Life on Mars”. Vjerojatno će sličan potez povući i pri realizaciji projekta “Jovanka” koji je, jasno je to kao dan, namijenjen svjetskoj publici. Moćne žene iz sjene već su dobile svoje filmove i serije, red je došao i na ženu bivšega jugoslavenskog predsjednika, Josipa Broza Tita. Hoće li biti uzbudljiva kao i serija o Imeldi Marcos?


Poznata scenaristica
Milana Vlaović (49) iza sebe ima karijeru pjevačice, novinarke, spisateljice, majke i (bivše) žene nogometaša. Odmah po dolasku iz rodnog Metkovića u Zagreb traži svoje mjesto pod suncem, pjevačice su tada bile u silnoj modi pa je na posljednjoj Euroviziji u Zagrebu pjevala back-vokale Tajči. Brzo je odustala od pjevačke karijere, ali se nije dala, ne samo da je pisala tekstove za pjesme nego se bavila i skladanjem za, primjerice, Vesnu Pisarović i Lanu Jurčević. Imala je i rekordno kratak početak novinarske karijere.

U prvoj polovici devedesetih tadašnji urednik podliska tjednika Globus, TV Besta, pokojni Ivo Pukanić, poslao ju je u Dinamo da napravi intervju s Goranom Vlaovićem. Zadatak je uzela, na teren otišla, u redakciju se više nikad nije vratila. Iz braka s Goranom Vlaovićem ima troje djece. Za vrijeme braka putovala je i živjela s mužem nogometašem u inozemstvu, pa njezino pravo vrijeme dolazi tek 2004., povratkom obitelji Vlaović Zagreb. Tu će nastaviti novinarsku karijeru, postati literarno ambicioznija pa će već 2007., izdavačka kuća VBZ izdati njezin prvijenac “Blato”. U međuvremenu je napisala još tri knjige, rastala se, nanovo udala, ovaj put za producenta Borisa Kovačeka, te se uhvatila Jovanke.

Tri teorije

Životna priča Jovanke Broz silno je uzbudljiva i po svemu je hrvatska tema, bez obzira na to što je većinu života provela u Beogradu. Rođena je za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1924., u selu Pećane, u Lici. Nositeljica je Partizanske spomenice od 1941., tijekom Drugoga svjetskog rata bit će ranjena, a njegov kraj će dočekati s činom potpukovnice. Tri su verzije kako je lijepa Ličanka završila kao četvrta supruga Josipa Broza Tita. Prva, s ostalih pedesetak djevojaka regrutirana je u uži izbor povjerljivih mladih žena za rad u kabinetu predsjednika SFRJ. Zahvaljujući ponešto i tadašnjem ministru unutarnjih poslova, zloglasnom Aleksandru Rankoviću, te Titovu osobnom ukusu, upravo je 24-godišnja Jovanka odabrana za njegovu osobnu tajnicu.

Prema drugoj verziji, Jovanku je osobno odabrao još zloglasniji Stevo Krajačić, tadašnji povjerenik Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova (NKVD) SSSR-a, otud najvjerojatnije kreće priča o Jovanki kao mogućem, instaliranom ruskom špijunu. Prema trećoj verziji, Jovanka je dodijeljena maršalu još 1945. kao higijeničarka zadužena za kontrolu hrane, čistoće i zdravlja osoblja. Koja god verzija bila točna, Tito i Jovanka stupaju u službeni brak 1952., nakon smrti Titove velike ljubavi Davorjanke Paunović. Tajno vjenčanje bilo je obavljeno u Titovoj vili Dunavka u Iloku, Tito je tada imao 60, a Jovanka 28 godina. Bila je to svjetska senzacija, nije bilo ozbiljnijeg medija, što na istoku, što na zapadu, koji nije izvijestio o tom događaju.

Usponi i padovi

Jovanka nije imala utjecaj na Tita u smislu donošenja političkih odluka, ali je ubrzo nakon sklapanja braka počela pokazivati državničke ambicije, pa i spletkariti, barem prema tvrdnji generala Kranjca. Brak će potrajati nešto kraće od trideset godina, bilo je tu uspona, više padova, Jovanka je optuživana, zatvarana, nekoliko godina prije njegove smrti nije smjela vidjeti svog muža Tita, kasnije će joj biti oduzeta sva ljudska prava, nije imala ni osobne dokumente, rijetko je izlazila iz palače otete srpskim prestolonasljednicima Karađorđevićima s pogledom na Kuću cvijeća u kojoj je pokopan njezin muž. Uzbudljiv materijal, pregršt prilika za istraživanje, sagledavanje i ekraniziranje Jovanke Broz.

Ideja produkcijske kuće Adrenalin važna je i uzbudljiva jednako kao i dolazak koreografa Lea Mujića (porijeklom iz sela Mujići kraj Šibenika), iz Beograda u zagrebački HNK, gdje se prvi sjetio i u balet pretočio Krležine “Gospodu Glembayeve” te Tolstojevu “Anu Karenjinu”. I postigao nezapamćen uspjeh na domaćoj i gostujućim pozornicama u inozemstvu.

Komentari

loading...
-->