Unatoč potresu, nema novaca za seizmičke službe: ‘Tehnologija nam je toliko zastarjela da se ne čudimo ako ne zabilježi neki potres’

foto.EMSC

Geofizički je zavod predvođen prof. dr. sc. Marijan Herak s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradila karte potresnih područja u Hrvatskoj koja bi uvelike trebala pomoći projektantima i urbanistima pri izradi planova za buduću sigurnu gradnju.

Ovo bi bila odlična vijest da joj je prethodi jedna tužna činjenica. Naime, karte koje bi trebale biti dostupne na internetu ne rade zbog priličnog bizarnog razloga – Seizmološkoj je službi “crko” server na koji su postavljene, piše tportal. Ovo je prilično tužna činjenica jer oni koji su uložili toliko vremena i truda u izradu karata sada ne mogu učiniti ništa kako bi im omogućili pristup.

“Server ne radi, a mi nemamo novca za novi. Program koji je napisan za karte za dva povratna razdoblja treba ažurirati na tri, a i neke baze podataka koje je taj program koristio više nisu dostupne, pa i to treba platiti. Trenutno nemamo ni kunu za to. Svako toliko uspijemo ponovno podignuti server, pa onda radi jedan dan, pa onda opet prestane. Ta aplikacija treba građevinarima, urbanim planerima, arhitektima… pa i građanstvu – mi nismo korisnici, mi smo svoje napravili, a čak i više, držali smo taj server u pogonu osam godina. A dogodilo se baš da se pokvario nakon potresa“, rekao je Herak za spomenuti portal.

I to nije sve, Seizmološkoj službi kronično fali sredstava i ta se činjenica čak ni unatoč najvećem potresu koji je pogodio Zagreb u posljednjih 130 godina nije promijenila. Herak je pobliže pojasnio kako to sve funkcionira u Hrvatskoj. Seizmologija je organizirana tako da postoji državna Seizmološka služba pri PMF-u, a na istom fakultetu postoji i Geofizički odsjek, pri kojem Služba djeluje, i Geofizički zavod, na kojem je on. Oni su zaduženi za, uvjetno rečeno, znanost i nastavu, no to ne znači da ljudi iz Seizmološke službe ne sudjeluju u nastavi ili u znanstvenom radu.

Hrvatska ima ukupno 17 stalnih i 17 privremenih seizmoloških postaja koje bilježe potrese u Hrvatskoj i one su raspoređene po spomenutim ustanovama. Od stalnih se postaja “očekuje da će raditi što je duže moguće bez ikakvih prekida, a postaje koje se postavljaju za znanstvene projekte u pravilu će biti kraćeg trajanja, dok postoji financiranje projekta”, objašnjava Herak.


Seizmoloških je postaja naizgled sasvim dovoljno, no Herak kaže da je pitanje što će biti s privremenim postajama jer su ti projekti gotovo svi istekli i one sada samo rade dok se ne pokvare. Cijena instrumenata za jednu postaju je oko 150 tisuća kuna, a godišnja amortizacija i održavanje koštaju oko 50 tisuća kuna. Nabava novih mjernih postaja kako bi osnovna seizmološka mreža Hrvatske bila gušća sada je znanstvena fantastika, kaže Herak.

Sve bi se to trebalo financirati iz proračuna Seizmološke službe, a taj godišnji proračun je oko 645.000 kuna. U to moraju ugurati sve, od kupnje instrumenata, njihovog postavljanja, popravka i održavanja, satelitskog prijenosa podataka, putovanja i terenskog rada do nabave računala i servera, komunalija… Ipak, morate obići svaku postaju, od one na Lastovu do one na Kalniku. Herak kaže da to sve još i uspijevaju nekako pokrpati , iako su pri samom kraju.

Drugi aspekt mreže su akcelerografi. “To su instrumenti koji bilježe gibanja tla za jakog potresa i tu situacija nije baš dobra. Mislim da ih trenutno imamo šest oko Zagreba, od kojih su dva ili tri stavljena nakon potresa, a u cijeloj Hrvatskoj ima ih 13. Osim ovih šest, svima drugima je davno istekao rok upotrebe i trebalo ih je zamijeniti prije deset godina. Tehnologija im je toliko zastarjela da se ne čudimo ako instrument ne zabilježi neki potres”, otkriva Herak za spomenuti portal.

Komentirao je i budžet slovenskih seizmoloških službi čiji je budžet i nekoliko puta veći od Hrvatskog, a povećao se upravo nakon što je ovu zemlju 1998. pogodio sličan potresu onom Zagrebačkom iz ožujka. Tada je područje na granici Slovenije i Italije kod Bovca pogodio potres za koju je prva procjena magnitude došla upravo iz Zagreba.

“Tada je slovenska država odlučila da će investirati razuman novac u razvoj njihove seizmološke mreže i službe. Danas imaju jednu od najgušćih i jednu od najbolje održavanih seizmoloških mreža u Europi”, pojašnjava Herak.

Dodaje i kako je Zagreb vjerojatno unikat u svijetu po tome da se za seizmologe izdvajaju jednaka sredstva nakon što je takav potres pogodio metropolu.

“Nismo dobili apsolutno nikakvu dodatnu podršku. U Zagrebu bismo ovog trena trebali imati najmanje 20 akcelerografa, trebali bismo oko grada imati mrežu od desetak postaja. To nije velik novac i zato se čudim tome”, kaže.

Jako ih muči i manjak seizmologa, a na dopise i traženje novih radnih mjesta dobili su negativne odgovore. “Strašno je povećan opseg posla nakon zagrebačkog potresa. Nekako nemamo osjećaj da su seizmolozi i naš rad dovoljno valorizirani”, dodaje.

Herak se požalio i na činjenicu što niti jedan seizmolog nije bio upitan za savjet kada se donosio Zakon o obnovi Zagreba. Na pitanje jesu li pri izradi zakona u obzir uzeli kartu potresnog hazarda, odgovara:

“To ne znam. Od 2012. (kada je objavljena važeća karta potresne opasnosti) zaista smo puno naučili o hrvatskoj seizmičnosti. Već godinu i pol postoji projekt za izradu nove karte i jednostavno se ne događa ništa. Karta bi se trebala ažurirati svakih pet do 10 godina. To upravo istječe. Mi bismo to morali napraviti i bit ćemo natjerani da to radimo jer se puno toga promijenilo, uključujući europsku legislativu. Ovaj put smo htjeli izbjeći ono što se dogodilo pri izradi prve karte, a to su strašno kratki rokovi i to da smo morali napraviti kartu ‘u roku odmah’. Mi bismo to sada htjeli raditi na miru dvije, tri godine, kao što to rade svi drugi. Prijedlog projekta smo napisali i predali, ali se za sada ne događa ništa.

To je vrlo kompleksan i odgovoran multidisciplinarni projekt. Te karte, ti brojevi koji na kraju budu objavljeni, po njima će se graditi zgrade! To nije šala, to su imovina i životi”, jasan je Herak.

‘Moramo pratiti svjetske trendove. Seizmografi svake godine poskupljuju te postaju sve bolji i bolji, a naš budžet to ne slijedi. Kada se dogodi potres, čovjek misli da će se konačno razumjeti da mi nismo ovdje samo da obavještavamo javnost gdje se dogodio potres, nego da radimo koristan posao državi. Nije jednako učinkovito za javne potrebe potrošiti 200 tisuća ili pola milijuna kuna na seizmologiju ili na auto. Velika će biti šteta ako se nakon ovog potresa ništa ne napravi da se poboljša naše znanje o potresnoj opasnosti’, zaključuje.

Komentari

loading...