Dok sam jučer išao po djecu u školu, na parkingu ispred mog nebodera zaorio se glasni, poznati i vokalima raspjevani Ecooooooouuuu. Okrenuo sam glavu i usmjerio svoj slabi vid prema izvoru Ecooouu zvuka. U daljini sam nekako uspio razaznati svog praprijatelja Alana H., koji je stajao pored svog nepropisno parkiranog auta. Praprijatelj je onaj prijatelj kojeg znaš oduvijek, i s kojim, nakon što se ne vidite tri mjeseca, možeš sjediti u kafiću satima i šutjeti bez obveze i dužnosti razgovaranja razgovora radi. Bio sam u žurbi, i da nije bilo tog značajnog Ecooouu urlika najvjerojatnije bih samo značajno i dugotrajno držao visoko podignutu desnu ruku, s dodatkom palca prema gore koji označava realni lajk i koji se pokazuje samo praprijateljima. Ovako sam se uputio prema Alanu, koji me dočekao držeći ruku naslonjenu na visoko dignutim vratima gepeka. Bez dodirivanja trepavica gledao je u gepek. Ni pogledom ni pozdravom nije počastio moj dolazak.
– Vidi – rekao mi je pokazujući pogledom na sadržaj gepeka.
Pokrenuti osjećajem maksimalnog zadovoljstva, oni sitni nenabildivi mišići lica oformili su mu ekspresiju lica sličnu onoj koju ima ponosni otac iz ruralne sredine kad prvi put u rodilištu vidi prvorođeno muško dijete.
Pažljivo centriran u sred sride gepeka, bez ikakve mogućnosti dodirivanja s okolnim gepek sadržajem, blistao je… ROŠTILJ. Preciznije, rešetka za roštilj. Još preciznije, perfektna rešetka za roštilj. Perfektna rešetka za roštilj napravljena je perfektno od perfektnog materijala, s perfektnim srebrnim sjajem i perfektnim “performansama”. Izrađena je od nekakve nehrđajuće legure ogromne čvrstoće, tvrdoće, žilavosti, istezljivosti, temperature tališta i granice razvlačenja. Oblika je oblog slova U, s perfektno izrađenim U-zavojem. Na jednom dijelu perfektne rešetke žice su usko poredane, na drugom široko, na trećem šuć-muć. Na taj način perfektna rešetka prima sve: od najsitnijih ćevapa iz Kauflanda, preko kobasica iz kućne radinosti, pa sve do krmenadli i komada vratine višepedaljskih gabarita. Perfektna rešetka je velemajstorsko remek-djelo tokarskog velemajstora.
Spontano i makinalno najprije mi je izletilo “Jebote!” kao da sam iznenada ugledao sisatu trebu isforsiranih sisa i jeftinog izgleda. Nakon kratke stanke dodao sam i “U pičku materinu, kak’ je dobra!” Praprijatelj je šutio i dalje značajno držao ruku na dignutim vratima gepeka. Još uvijek mi nije uputio nikakav oblik kurtoazije pri viđanju nakon i-haj-haj vremena. Naprosto nije bio u stanju maknuti pogled s rešetke. Namjerno je oklijevao i nikud nije žurio, u nadi da će još netko slučajno nabasati i vidjeti njegovu perfektnu rešetku. I sljedovno joj iskazivati duboko divljenje i strahopoštovanje s elementima bogobojaznosti. Jer je na ljestvici stvari kojim se muškarci dive Felix Baumgartnerov skok u Svemir smješten niže nego ovo remek-djelo, sklepano u fušu u dvorištu neke kuće u Sesvetskom Kraljevcu. Nakon pet minuta iskrenog divljenja, konačno sam prestao izricati uzastopno “Jebote!” Tek tad sam u autu spazio dvoje djece koje je praprijatelj razvažao s nogometa ili neke slične aktivnosti. Djeca su se dosađivala i htjela su ići kući, ali nema kući dok pola kvarta ne vidi Brusli rešetku.
Odjednom, u djeliću milisekunde istodobno sam doživio Trenutak spoznaje i Dozvolite da se obratimo. U tom sam trenutku promijenio smjer razmišljanja tipičnog muškog mozga za 180 i postavio “glupo” žensko pitanje, možda čak i gluplje od “Je l’ to neka važna utakmica?” za vrijeme trajanja finalne utakmice Lige prvaka:
– Alane, jebo ga pas, što se mi toliko divimo ovome? Pa to su samo žice koje je ne’ko spojio varenjem, majku im poljubim. Nije lijek protiv raka.
Tad me je praprijatelj prvi put pogledao. Nakon kratkog početnog “Vidi!” konačno je progovorio:
– Ti, Eco, uvijek moraš neš’ filozofirat’.
Sigurno je pomislio da sam ljubomoran na perfektno spojene žice. I da mi je krivo što neću moći istodobno peći i ćevape i krmenadle i vratinu i ražnjiće i šiš i batke i karabatke. I gljive i tikvice za onog jednog vegetarijanca koji se u funkciji šogora od prijateljevog prijatelja statistički nađe u roštiljskom mnoštvu. Značajno je zalupio vrata gepeka. Nakon moje žičane objede roštilj reality show je završio.
– Ja ću o ovome pisati na Fejsu. A znaš me, jebiga – iskreno sam mu rekao na rastanku.
– Ti i tvoj Fejs. Ja tebe ne kužim. Ja tebe fakat ne kužim, Eco. Kaj će ti taj Fejs i to pisanje? K’o da si neki klinac.
Idući put ćemo se vidjeti možda sutra, možda idući utorak, možda za pola godine. Pritom ćemo jedan drugom značajno mahnuti rukom izdaleka. Ili ćemo gledati neku važnu utakmicu u kafiću i tri sata samo o njoj pričati. A možda ćemo piti novoizašli brand pive na rođendanu njegovog ili mog djeteta. I pritom roštiljati dijelove svinje, teleta ili pileta na perfektnoj rešetci.
________________________________________________________________________
>>> HZZO – zadnji bastion “komunizma” u RH
>>> Pet dana za šankom u Čeh pubu – Mastercardom neplativo (drugi dio)
>>> Pet dana za šankom u Čeh pubu – Mastercardom neplativo (prvi dio)
>>> Ruža, Danica, Anka i Mirjana – imena koja utjeruju strah u kosti
>>> Odlučili ste prestati pušiti? Evo što vas čeka!
>>> Kolumna ponedjeljkom: “Slatka” turopoljska jaja za “malog”
>>> Kolumna ponedjeljkom: Kokoš ili jaje – što je podcjenjenije?
>>> Kolumna ponedjeljkom: Dugoročna vremenska prognoza = kratkoročna uspavanka
>>> Kolumna ponedjeljkom: Promjena gume na autu – zvati kuma ili HAK?
>>> Kolumna ponedjeljkom: Teorija lajkova na Facebooku
>>> Kolumna ponedjeljkom: Drukčiji pogled na temperaturu
>>> Kolumna ponedjeljkom: Do kojeg je datuma “dopušteno” čestitati Novu godinu?
>>> Kolumna ponedjeljkom: O napolitankama i retro predmetima
>>> Coca-Cola u alkoholnom piću – ne ili ne?
>>> Pet stvari koje treba reći novopečenim tatama, a o kojima se rijetko govori
>>> Treba li imati završen fakultet za pritisnuti gumb za izlaz u ZET-ovom autobusu?
>>> O BMW-ima, mirisu urina i pedofilima: Opservacije svijeta kakve vam nikad ne bi pale na pamet
>>> Imate li i vi ovakvih problema s odijevanjem u Zagrebu?
>>> Kako se nekad živjelo: Sve što Zagrepčani možda ne znaju o ‘zagrebačkom smeću’
>>> Šest tipova ljudi kakve susrećemo u ZET-ovim autobusima i tramvajima
