Samouka umjetnica oduševljava svojim radovima.
Svestrana Aleksandra Janeković Šribar je diplomirana ekonomistica, a odnedavno sveučilišna specijalistica za upravljanje kvalitetom. Naime, u veljači je završila Poslijediplomski specijalistički studij iz upravljanja kvalitetom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali uz to sve ona njeguje i ljubav prema umjetnosti, pa tako crta portrete, svira klavir i pjeva.
Crtanjem portreta Aleksandra se bavi iz hobija, a vježbom je postigla odlične rezultate.
“Crtanje predstavlja moju ljubav i moj hobi. Samouka sam, a tehniku sam savladala isključivo vježbom i promatranjem djela umjetnika kojima se divim. Osim toga, osoba sam koja uvijek misli da može bolje, pa tako vjerojatno ostavljam i više mjesta napretku. Smatram da uvijek treba težiti boljem i nastojati se uspoređivati s boljima od sebe od kojih uostalom i crpimo inspiraciju.”, kaže naša sugovornica.
Ekonomija, glazba i Akademija likovnih umjetnosti
Talentirana Aleksandra zbog nezavidnog položaja umjetnika u našoj zemlji odlučila se za drugu profesiju, no nije zapostavila umjetnost.
“Razmišljala sam o upisu na Akademiju, no nekako sam zbog ekonomske situacije i ne baš zavidnog položaja umjetnika ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, odustala od te ideje. U vrijeme odabira fakulteta zapravo sam dvojila između Muzičke akademije i Ekonomskog fakulteta jer sam paralelno pohađala opću gimnaziju i srednju glazbenu školu, no odabir je pao na Ekonomiju jer nekako nudi najširi spektar odabira budućeg zanimanja.
Nekad mi je bilo pomalo žao što nisam završila Akademiju, ali danas na to gledam drugačije jer mislim da kad ti nešto postane primarno sredstvo za zaradu, vjerujem da gubi svoju čar i da time nestaje strasti i žara koji si imao, a naposljetku se vidi i u onome što stvaraš. Svaki moj portret rezultat je ljubavi prema umjetnosti i sigurna sam da se to u njemu i vidi.
“Umjetnost je na margini”
Aleksandra smatra kako su umjetnici u cijelom svijetu u vrlo lošem položaju.
“Kao što sam već i spomenula, mislim da je položaj umjetnika u Hrvatskoj prilično loš. Zbog loše ekonomske situacije, ljudi su primorani razmišljati o egzistencijalnim pitanjima što umjetnost stavlja na marginu. Nije situacija loša samo u Hrvatskoj. Slično je i u svijetu. Rijetki su oni koje umjetnost istinski zanima i koji umjetnost cijene ili je uopće znaju vrednovati.
Također, obasuti smo poplavom kvazi umjetnika te takva situacija u kojoj ne postoje apsolutno nikakvi kriteriji i kritičnost mase definitivno ne može ići u prilog položaju umjetnika ili umjetnosti općenito.”, tvrdi svestrana Aleksandra koja osim crtanja uživ i u sviranju klavira i pjevanju.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Glazbeno obrazovanje definitivno me oblikovalo kao osobu te glazba ima posebno mjesto u mojem životu.”[/box]Tko su vam uzori i možete li unovčiti svoj rad?
Umjetničku crtu nasljedila je od oca Berislava, a portreti najčešće završe kao poklon prijateljima.
“Imam mnogo uzora pa ne znam bih li sad mogla izdvajati imena. No ako baš moram, posljednje što me zaista ostavilo bez teksta su radovi iz ciklusa Lice, slike Lovre Artukovića koji su zaista nadrealno dobri ili pak street art fotorealistični radovi autora pod imenom Lonac. U svakom slučaju, uvijek ima onih koji nam mogu biti inspiracija.
Osim spomenutih autora, definitivno sam najviše bila pod utjecajem oca Berislava Janekovića s čije strane sam i naslijedila umjetničku crtu. Ipak, za razliku od njega koji crta uglavnom motive iz prirode, ja sam se pronašla u emociji i izrazu ljudskog lica. Do sada sam portrete uglavnom poklanjala prijateljima i dragim ljudima, no ukoliko unovčim nešto, tu nije riječ o nekoj zaradi već mi to služi za pokrivanje troškova jer svatko tko se bavi slikarstvom zna da je riječ o prilično „skupom“ hobiju.”
Portreti su joj velika strast
Ona se drži one izreke kako su oči ogledalo duše i njima pridaje najviše pažnje.
“Zadnjih par godina intenzivnije crtam i to isključivo potrete jer svakom slikaru ljudsko lice predstavlja najveći izazov. Nije da druge motive ne znam crtati, nego jednostavno previše guštam u crtanju ljudskog lika i nekako je lice postalo moj glavni motiv.
Na ljudskom licu najprije primijetim oči te očima nekako pridajem najviše pažnje. Mislim da su oči centar lica i kako kažu ,ogledalo duše, i zbog toga im posvećujem najviše vremena pri izradi portreta.”, zaključila je multitalentirana Aleksandra.
>>> ONA NIJE ‘OBIČNA’ VETERINARKA: Ivanka Pašalić bavi se drevnom vještinom koja će vas ostaviti bez daha (FOTO)
