Dana 29. lipnja 1968., avion DC-3 poletio je iz Kanakeeja u Illinoisu prema Dallasu u Texasu. Bio je sunčan dan, bez oblačka na nebu.
Među dvadeset troje putnika nalazili su se Jerrold Potter, vitalni 53-godišnjak koji je nedavno napredovao u tvrtki za prodaju osiguranja, i godinu dana mlađa supruga Carrie.
U jednom trenutku, Potter je krenuo prema zahodu, koji se nalazio u stražnjem dijelu aviona. “Evo me natrag za trenutak!”, namignuo je životnoj suputnici. Bio je to zadnji put da je Carrie Potter vidjela supruga.
Minutu-dvije nakon njegova odlaska, avion se lagano zatresao. Pretpostavljajući da je riječ o turbulenciji, nitko nije pridavao previše pažnje tom događaju.
Kad se ni nakon dvadeset minuta Jarrold nije vratio, Carrie se počela brinuti. “Možete li, molim vas, pogledati što je zadržalo mog supruga? Već dugo ga nema!”, obratila se za pomoć stjuardesi.
“Svakako, gospođo!”, odvratila je ova i otputila se prema repu aviona. Otprilike u isto vrijeme, u pilotskoj kabini upalilo se svjetlo koje je pokazivalo da su vrata u stražnjem dijelu aviona otvorena.
Pilot je naložio kopilotu da, bez uznemiravanja putnika, vidi o čemu je riječ. Kad je kopilot došao do toaleta, primijetio je paniku na licu stjuardese. “Imamo problem!”, šapnula je žena. “Čini se da je jedan putnik nestao!”
Pregledom stražnjeg dijela aviona, kopilot je ustanovio da su jedna vrata lagano odškrinuta, a kako nisu bila pod velikim pritiskom, nikakva šteta nije prouzročena. Lanac koji je služio kao dodatno osiguranje vrata nalazio se na podu u blizini.
Saslušavši izvješće podređenog, pilot je zaključio da je gospodin Potter po svoj prilici posrnuo kad je došlo do turbulencije, snažno udario u vrata i “ispao” iz aviona. Kasnije je, međutim, utvrđeno da se ručka na vratima trebala okrenuti za 180 stupnjeva kako bi se ova otvorila, što nije učinjeno.
Nadalje, nitko nije čuo nikakav udarac ni krik, što bi bilo očekivano da se taj scenarij odigrao. Da stvar bude zagonetnija, narednih tjedana provedena je opsežna potraga za gospodinom Potterom na području njegova nestanka, ali truplo nikad nije pronađeno.
Priče o samoubojstvu gospođa Potter odbacila je kao besmislicu. “Bio je sretan i stabilan čovjek. Putovao je na sastanak kluba u kojem je bio istaknuti član, čemu se osobito veselio. Ovo jednostavno nema smisla!”, izjavila je.
