ISTINA O KUPLERAJU U DUBRAVI: Eskort djevojke dolazile su iz Slovenije, Bosne i Rusije

Photo: 7Dnevno

Zajko Mujić otac je osmero djece i četverostruki djed, no život mu se pretvorio u pakao kada su mu se pred kućim u Dubravi počeli okupljati naoružani krupni dečki koji su se u terencima dovezli iz Celja. Ovom Romu podrijetlom iz Sremske Mitrovice isti je kolektiv dostavio i mrtvačke vijence s trakom za “pokojnu suprugu mu Mariju i njega”, a sva drama nastala je radi velike kuće u kojoj s mnogobrojnom obitelji živi.

Naime, između te kuće poveće kvadrature i okretišta tramvaja u Dupcu odnedavno se nalazi benzinska crpka, a sama roza katnica gleda na završetak, odnosno križanje Nove Branimirove ulice, kraj Avenije Dubrava i početak Zagrebačke ceste… Boljim poznavateljima istočnog dijela Zagreba ne treba objašnjavati da se nalazi na glavnim prometnicama prema Sesvetama, Dugom Selu, Vrbovcu, pa dalje prema slavonskoj ravni.

Da nije GUP-a, za kuću bi se reklo da je na atraktivnoj lokaciji, posebice gledano s poslovne strane, ali kako GUP Sesveta upravo na tome mjestu predviđa koridor prema Selčini, nastavak Nove Branimirove odnosno izgradnju sesvetske zaobilaznice, ova kuća bi po urbanističkom planu trebala biti prva srušena. U tijeku su pripreme tehničkih poslova, doneseni su razni milijunski amandmani, koje je gradonačelnik i prihvatio. Navodno čak 75 milijuna kuna odnosi se na izgradnju prometnice.

No, postoji jedan veliki problem.

Grad Zagreb je ponudio dvjesto tisuća eura na ime odštete, a Mujić od Zagreba traži tristo tisuća i smatra da bi se trebali dogovoriti u interesu urbanizma i njegove mnogobrojne romske obitelji.

“Ako koridor mora proći, neka prođe. Samo neka nas obeštete, a zna se koliko je realna tržišna cijena ove kuće i zemljišta. Ne tražimo ništa ni više ni manje. Kuća ima 230 četvornih metara poslovno-stambenog prostora i 58 četvornih metara terase”, rekao je Mujić, čiji je kor-biznis inače prikupljanje staroga željeza, metala i sekundarnog otpada.

Mujić doista nema namjeru ucjenjivati, nadmudrivati se i inatiti s gradskim strukturama, nego je upitno komu bi novac od odštete, nakon rušenja kuće i probijanja koridora, do Selčine, pripao.

Naime, kao vlasnik te kuće gospodin Mujić je sklopio kupoprodajni ugovor o prodaji te nekretnine s izvjesnim Brankom Kramaričem u Sloveniji. I kuća glasi na Slovenca. Kako se Zajko Mujić uz prikupljanje staroga željeza, metala i ostaloga sekundarnog otpada ponekad bavio, tako su ga poslovne prilike dovele i do Murske Sobote, gdje je upoznao Branka Kramariča.

“U Murskoj Soboti sam imao jednu staru kuću, ali je bila na dobroj lokaciji. Branko Kramarič se pojavio kao kupac, platio mi je 18 tisuća eura i još mi je od sebe, da mi se nađe na putu, dao dodatnih petsto eura. Djelovao je vrlo pristojno, kao galantan gospodin koji ne gleda u tisuću ili dvije eura”, prisjeća se Mujić.

Tajkun iz Dolenjske

Nakon trgovine u Murskoj Soboti nastavili su surađivati. Branko Kramarič je Zajku Mujiću ponudio neke svoje lokale u Sloveniji, neki od njih su, poput, primjerice, motela Putnik u Gornjoj Radgoni, inače predmet spora između Slovenije i Srbije zbog uzurpiranja imovine od osamostaljenja. Srbija je, između ostaloga, jasno navela da je Slovenija otela njihov motel Putnik, na što se Slovenija vadila kako to nije bila državna, nego privatizacija Branka Kramariča. Tada je Branko Kramarič, naveden kao tajkun iz Dolenjske, prvi put dospio u slovenske poslovne medije. Želeći se riješiti vlastitoga privatizacijskog međudržavnog srpsko-slovenskog vrućeg kestena, Branko Kramarič je motel Putnik ponudio i Zajku Mujiću. Branko Kramarič, kako tvrdi Zajko Mujić, svoju enormnu imovinu posjeduje uglavnom na druga imena, a jedna od rijetkih nekretnina koja je u početku njegova tajkunskog uspona glasila na njegovo ime, uz motel Putnik, bila je gostionica Šoferska u Otočecu ob Krki, ali ona glasi na Branka Kramarića, s mekim ć.

Uglavnom, Zajko Mujić je bio jako zadovoljan što je naletio na tako situiranog i galantnog gospodina, nekretniski dobro raspoređenoga ne samo na području bivše Jugoslavije nego i u Austriji, Švicarskoj, Češkoj…

“Razgovaraš o ovome ili onome, a on ti ponudi motel ili uhodanu gostionicu u Sloveniji, vilu u Opatiji, apartmane u Poreču, drugdje na moru u Sloveniji ili Hrvatskoj, stan na dobrome mjestu u mnogim gradovima, dvorce u Austriji, Švicarskoj ili Češkoj. Sve povoljnije od stvarne cijene”, prisjetio se Zajko.

Tako su došli do kuće pored okretišta u Dupcu. Zagorac, s tvrdim č, nije samo nudio nekretnine nego je istodobno bio spreman i za kupnju. Zajko je zatražio tristo tisuća eura, a Kramarič je odmah pristao. Ali…

“Zbog poreza, ponudio mi je da u kupoprodajnom ugovoru navedemo dosta manji iznos od stvarnoga. Ne sumnjajući u prevaru, pristao sam, tako je u ugovoru pisalo da sam mu kuću prodao za 72 tisuće eura, što mi je polako, u više navrata, isplaćivao na račun”, žali se Zajko.

Kada se bunio ugovorno potvrđenom kupcu svoje kuće Branku Kramariču da ne samo da mu nije na vrijeme isplatio ni ono iz ugovora, a komoli pogođenu stvarnu vrijednost kuće od 300 tisuća eura, kupac je odgovarao da mu je iskrsnuo problem s gotovinom pa ako Zajko želi, neka odustane od trgovine na štetu njega kao kupca kad god to poželi sve dok mu usmeno dogovoreni iznos ne bude isplaćen do kraja. Na kraju je Zajko za kuću od očekivanih tristo tisuća eura dobio samo 72 tisuće eura. Ništa ne sumnjajući, čekao je dok njegov kupac ne prikupi preostali usmeno dogovoreni iznos, a istodobno je taj galantni kupac Branko Kramarič protiv prodavača kuće u Dupcu poveo sudski spor zbog nepridržavanja potpisanog i ovjerenog kupoprodajnog ugovora, odnosno ometanja kupljenoga prostora nakon isplate svote po ugovoru.

Sudu je pokazao ono što su potpisali, prešutio je u povjerenju dogovorenu ukupnu svotu zbog neplaćanja poreza, sve je prikazao kao konačni kupoprodajni ugovor, na sve je odmah platio porez na prodaju nekretnine, a Zajku Mujiću je ostalo da se na sudu brani da nije on prodavač koji ne poštuje ugovor i kupcu ometa korištenje kupljene nekretnine, nego je prevaren. Nije da on nema dokumenata i dokaza, ali na kraju su ga u sudnici stalno prekidali zbog povišena glasa, ništa nije mogao dokazati ili nije ušlo u zapisnik, pa je parnicu izgubio.

Ilegalni bordel

Prije nego što je doznao za građansku parnicu za oduzimanje njegove kuće, ne sluteći ništa loše, Zajko Mujić je na preporuku Branka Kramariča potpisao ugovor o iznajmljivanju prostora za stanovanje ugostiteljskom osoblju nacionalnog restorana Divlja Baranja. Zamoljen je da u prostoru zakaparene, a još neisplaćene kuće, stanuju konobari i kuhari poznatog restorana.

“Misleći da će tu zaista biti osoblje restorana, oslobodili smo prostor, ali ubrzo smo saznali da u našoj kući ne stanuju kuhari i konobari, nego se tu otvorio ilegalni bordel. Prostitutke i eskort djevojke bile su iz Slovenije, Bosne i Rusije, a njihove mušterije tko zna otkud sve”, ispričao nam je nasamareni vlasnik Zajko.

Pod izlikom da se tu pripremaju recepti za fiš, šarane na rašljama i gužvare, pružale su seksualne usluge oko godinu dana. Kad je shvatio s kim ima posla, odmah je Branku Kramariču ponudio da mu vrati ono što je platio za kuću te da odustanu od svega, a to su u nekoliko rata bile samo 72 tisuće od ugovorenih tristo tisuća, kupac mu je ostao dužan još 228 tisuća eura, ali Kramarič to odbija.

“A kada sam shvatio da još krade struju na moje ime, onda sam sve prijavio policiji. Kupleraj se cijelu jednu zimu grijao na moje ime, odnosno računi za struju dolazili su meni. Nikada nisam bio namiren za struju, nastavio me je sudski goniti i u nekoliko slučajeva zaprijetio mi je mafijaškim metodama. Tri puta me presreo sa svojim gorilama, treći put su mi, dok sam bio sa suprugom u Novom Mestu, prepriječili put džipovima. Četiri puta mi je poslao mrtvački vijenac”, žali se Zajko.

Sve je prijavio policiji, zajedno s ilegalnom seksualnom rabotom u svojoj kući. Kaže da je policija došla, sve prisutne djelatnice i goste je legitimirala i prijavila. Nakon toga su lažni kulinarski majstori napustili objekt. No na kraju je ipak s ugovorom Branko Kramarič pobijedio na sudu. Presuda je postala punomoćna i mnogobrojna obitelj Mujić je po zakonu već trebala napustiti kuću pored okretišta tramvaja u Dupcu, ali to se još nije dogodilo. Nisu još odustali ni od pravde na sudu. Žalili su se višoj sudskoj instanci.

Grčevit otpor

Tijekom razgovora u kući pored okretišta u Dupcu gospodin Mujić nam je stalno pokazivao brojnu sudsku i drugu dokumentaciju. Tako smo mogli doznati da je Branko Kramarić, premda je rođen u Hrvatskoj i prijavljen na adresi Miljana 35, na sudu izjavio da on nije ista osoba, nego je on Branko Kramarič. Istina, prijavljen je na istoj adresi u Miljani, ali zapravo živi u Novom Mestu.

Po tvrdnjama Zajka Mujića, čovjek iz Miljane je na isti način kao njegovu kuću preuzeo i nekolicinu krupnih nekretnina i dvoraca u Austriji, Švicarskoj, Češkoj i tko će ga znati gdje sve ne, a način poslovanja je isti kao u preuzimanju njegove kuće. Ljudima u povjerenju kaže da ima crni novac, da će odmah platiti, ali da zbog poreza sklope ugovor na manje iznose i većina ljudi nasjeda, odmah im isplaćuje ugovorenu znatno manju svotu od stvarne na račun, plaća porez i na svoj način deložira. Samo što druge žrtve, kada ih nasamari kao Zajka Mujića, ne pružaju grčevit otpor, ako i pokušaju, kada ih nekoliko puta presretnu Kramarićeve gorile, ili ako im počnu dolaziti posmrtni vijenci, brzo odustaju.

Do zaključenja ovoga teksta, piše Dnevno, nisu uspjeli doći do izjave gospodina Branka Kramariča ni s č ni s ć, o situaciji vezanoj uz kuću za rušenje pored okretišta u Dupcu, a ni do osoba koje nam je Zajko Mujić naveo kao povezane s njim.

Uz žalbu višim sudskim instancama, Zajko Mujić je u pomoć pozvao razne romske udruge iz Hrvatske i zemalja susjedstva i obećali su da će mu pomoći, posebice ako mu ponovno pred kuću dođu snagatori iz Slovenije s terencima.

Komentari