Ne postoji dijete kojemu odlazak u bolnicu, kao i njegovim roditeljima, ne pada teško i ne predstavlja veliki šok i strah. Ostaviti dijete u bolnici nije nimalo jednostavno pa tako ova priča nije jednostavna ni roditeljima koji upravo tada proživljavaju svoje najveće strahove i ogroman stres. Pogled na svoje dijete u bolničkom krevetu prizor je koji ne želimo gledati… Međutim, na sreću roditelja i svih mališana koji svoju svakodnevicu provode između bolničkih zidova, nije sve tako crno!
CRVENI NOSOVI klaunovidoktori udruga je koja u suradnji sa RED NOSES Internacional u Hrvatskoj postoji već pet godina. Ovi posebno educirani klaunovi, o kojima ste već sigurno i čuli, pomažu bolesnoj djeci i njihovim roditeljima u najtežem životnom periodu. Upravo zato odlučili smo provjeriti njihovu stranu priče i otkrili smo – unatoč smijehu, suze ponekad ne mogu sakriti…
1. Zagreb. info: Što vas je inspiriralo da postanete klaundoktor?
Dr. Ludek: “Klaunovskim poslom se bavim kroz razne projekte već više od deset godina. Razgovarao sam s kolegama, postoji među klaunovima neki “sveti gral, a biti klaundoktor – to je to” i pomislio sam kako bi to bilo dobro kao nadogradnja našem profesionalnom radu. Svi mi ponekad pogledamo u smjeru bolnica i u smjeru bolesnih i nemoćnih i jedanput sam odlučio djelovati iz srca da se nešto pokrene, a ne samo gledati.
2. Zagreb. info: Što Vam je bilo potrebno za realizaciju cijelog projekta?
Dr. Ludek: Naravno da nisam mogao sve sam. Uz pomoć međunarodne organizacije RED NOSES Clowndoctors International započeli smo aktivnosti CRVENIH NOSOVA prije 5 godina osnovavši Udrugu. Osim organizacije posjeta bolnicama i domovima te edukacije klaunova, aktivnosti Udruge su komunikacija s javnosti, posebice s našim donatorima koji omogućuju donošenje životne radosti bolesnoj djeci i nemoćnima. U začetcima sam krenuo sam i shvatio da je bolje da imate društvo po uzoru na kolege iz Beča koji inzistiraju da barem dva klauna idu u posjetu. Kada sam tamo došao, shvatio sam da smo mi jedna lijepa kap u moru od četiristotinjak klaunova pod kapom RED NOSES Internacionala.
3. Zagreb. info: Susrećete se s oboljelom djecom,roditeljima u teškom psihičkom stanju. Kakve osjećaje to izaziva?
Dr. Ludek: U početku je to bilo svo čuđenje na svijetu. Pitao sam se mogu li ja psihofizički mogu time baviti? Međutim, kada pristupite toj djeci otvorena srca i vidite da ustvari sa svim svojim poteškoćama, oboljenjima i momentima ipak iskra postoji. Kada se susretnete sa tom iskrom u svakom djetetu, to je u svakom slučaju veće emotivno punjenje nego pražnjenje, kada idem u bolnicu to mi je antistresni tretman. Djeca dobiju tvoj do energije i to je na obostrano zadovoljstvo.
4. Zagreb. info: Kakva je suradnja s medicinskim osobljem?
Dr. Ludek: Od početka smo jako lijepo dočekani, imali smo otvorena vrata svih bolnica i dozvoljen pristup. Naravno, morali smo dobiti verifikacije od Ministarstva zdravlja i nadležnih službi, ali svi su nas dočekali otvorenih ruku i mogu reći da smo nakon svih ovih godina postali dio tima, a ne samo rado viđeni gosti. Postoji razumijevanje i podrška među doktorima i sa sestrama, možemo zaista funkcionirati.
5. Zagreb. info: Prolazite li neke posebne psihološke pripreme?
Dr. Ludek: Mi kao grupa imamo jako razrađenu edukacijsku pripremu, a bitan je i element podrške. Na mjesečnoj razini imamo sastanak sa psihoterapeutom, radimo individualno i u grupi. Naravno u svakoj grupi se dogodi neki neugodan susret pa imamo sastanke na kojima razmjenjujemo situacije s terena i na neki način osnažujemo našu psihu. Mi to nazivamo mentalna higijena.
DJEČAK U ZAVOJIMA GANUO IH JE DO SUZA: ‘U teškim trenucima izađemo iz uloge klauna!’
6. Zagreb. info: Sjećate li se nekog slučaja koji vas je posebno ganuo?
Dr. Ludek: To se dogodi na svakodnevnoj razini. Moram izdvojiti jedan slučaj u kojem se dogodilo kako mi to nazivamo “malo čudo”. Došli smo na tiho i polako na odjel Intenzivne njege, oni naravno imaju svoja pravila zbog specifičnosti pacijenata. Tu smo odsvirali nekoliko pjesmica i u jednom daljnjem zakutku u separiranoj sobici primjetili smo da netko leži. Nismo mogli razaznati jel živ ili nije, osoba je bila zamotana u zavoje. Primjetili smo blagi pokret ruke, htjeli smo doznati što se događa i približili smo se. Taj blagi pokret se i dalje nastavlja i došli smo skroz blizu zamotanom dječaku u jako teškom stanju. On je samo prošaptao: “Još, svirajte mi još!” i tu smo očiju punih suza nastavili veselu glazbu za njega i sljedeći tjedan smo ga sreli s roditeljima, spremao se kući tako da smo nadamo se doprinijeli njegovom oporavku.
7. Zagreb. info: Kakve su reakcije roditelja? Popričaju li s vama?
Dr. Ludek: Mi često roditeljima dođemo kao oslonac i “rame za plakanje”. U teškim trenutcima izađemo iz uloge klauna i na ljudskoj razini primimo ono što nam roditelji imaju za podjeliti, a naravno da je i ovaj klaunsko zabavni dio odobravan od roditelja .I oni se zabave i dođe im iskra radosti, malo im skrenemo pažnju od teških misli i strahova koji su pred njima i njihovom dječicom.
8. Zagreb. info: Koliko često idete u bolnice?
Dr. Ludek: Svaka bolnica ima svoj raspored. Tako da smo u KBC Zagreb (Rebro), gdje smo i započeli cijelu klaundoktor priču, prisutni jednom tjedno. U Klaićevoj i na Srebrenjaku smo svaki drugi tjedan. KBC Sestre Milosrdnice posjećujemo svaki drugi tjedan, te jednom mjesečno Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež. Uz bolnice u Zagrebu, svaki drugi tjedan posjećujemo i djecu na liječenju u KBC-u Rijeka i KBC-u Osijek. Također, kalunovidoktori jednom mjesečno donose životnu radost osobama treće životne dobi u stacionarima doma za starije i nemoćne Medveščak u Zagrebu i Kantrida-Rijeka. Uvodimo i programe, konkretno ”Cirkus pacijentus” koji je namjenjen djeci u njemu učimo male pacijente vještinama poput žongliranja, holahopa i raznih rekvizita. To je petodnevni projekt i zadnji dan imaju svoju predstavu za drugu djecu,roditelje i osoblje. U nekim bolnicama radimo jednom mjesečno a voljeli bi i češće. Naš tim broji 16 klaunova, kamoli sreće da se osnažimo kao naši partneri u Češkoj gdje ih ima 80.
9. Zagreb. info: Što je potrebno da bi netko postao klaundoktor?
Dr. Ludek: Imamo cijelu strukturu razrađenu oko toga. Prvenstveno, svaki kandidat se prijavljuje na audicijsku radionicu koja traje jedan ili dva dana. Oni tada rade metodiku i tehniku klauna. Pratimo kako se ljudi snalaze u zadanim situacijama i na početku profiliramo i procjenjujemo ljude da vidimo jesu li spremni.
Kada ih primimo oni počinju edukacijski proces koji traje tri do šest mjeseci, individualno. Kandidati prolaze kroz dosta rigorozan tretman usavršavanja što kroz umjetnički dio kroz radionice koje se odvijaju kod nas ili kod partnerskih zemalja, što kroz psihološke pripreme. Pohađamo i međunarodnu školu humora u Beču. Bitan nam je umjetnički i izvođački standard i kroz te radionice i obavezna predavanja se educiramo. Ove godine na međunarodnoj razini kreiran je kurikulum za certificiranje klaunovadoktora. Taj kurikulum uz umjetnički dio uključuje i zdravstveno obrazovanje, psihološko obrazovanje, socijologiju, komunikaciju i druge elemente koje bi svatko od nas trebao imati. Od ljudi koji nam se pridruže očekujemo da posjeduju neke od tih vještina.
Dr. Ludek zapravo je Zoran Vukić, umjetnički direktor i jedan od osnivača kalaunovadoktora u Hrvatskoj.
