‘Hrvatska uz pomoć EU fondova mora izvršiti tranziciju radnih mjesta iz javne uprave u realni sektor’

Ivan Prskalo, nova perjanica Mosta, kandidat je stranke za parlament Europske unije, visoko pozicioniran na trećem mjestu na listi. Kao novo lice na političkoj sceni koje je javnosti dosad bilo nepoznato, u intervjuu za Zagreb.info otkriva kakva je njegova vizija Europske unije i kako bi se Hrvatska kao članica trebala pozicionirati, koliki je interes mladih za europsku politiku, o digitalnoj pismenosti kao stupnju razvijenosti te odgovara na jedno od ključnih pitanja – je li moguće zaustaviti iseljavanje mladih.

1. Budući da ste na visokom trećem mjestu na Mostovoj listi za EU parlament, koja je Vaša vizija Europske unije?

Volio bih vidjeti Europu u kojoj Hrvatska sjedi za stolom, a ne pokraj stola, kao jednakovrijedna članica, koja obogaćuje kulturu i raznolikost EU, Europu u kojoj je važniji čovjek nego birokracija i konkretni potezi od uglađenih praznih govora. EU treba jačati područja u kojima postoji veliki potencijal za zajednički rast, kao što je jedinstveno tržište ili suradnja u znanstvenim istraživanjima, a tamo gdje kompliciranom administracijom usporava procese, treba smanjivati reguliranost. Primjerice, ne vidimo potrebu za jačanjem Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, ali želimo s EU raditi na planu zaštite granica i povećati sigurnost ulaskom u Schengen. Važno je pronaći način da istovremeno zaštitimo interese Hrvatske i zadržimo se u okviru pravila koja smo prihvatili ulaskom u EU, što nije lako, ali smisao članstva nije da budemo viđeni u Bruxellesu ni da na uštrb naših građana netko gradi karijeru dizanjem ruke po direktivi neke grupacije. Zalažemo se i za to da postojeće institucije Europske unije budu što učinkovitije i manje rastrošne. Primjerice, jedinstveno sjedište Europskog parlamenta koje bi zamijenilo dosadašnja tri uštedjelo bi nam na godišnjoj razini gotovo 200 milijuna eura i smanjilo emisiju ugljičnog dioksida za 20 tisuća tona. Siguran sam da bismo provodili više takvih jednostavnih mjera, kad bi se glas građana jače čuo kroz različite oblika e-demokracije i deliberativne demokracije.

2. Kakav treba biti položaj Hrvatske kao članice? Koje prilike još nismo iskoristili?

Hrvatska treba biti u istom položaju kao i ostale, razvijene članice, pa se moramo izboriti da dobije sredstva i mogućnosti koje će joj na tom putu pomoći. Još je prošle godine trebalo reagirati nakon objave rezultata Eurostatovog istraživanja o radnoj snazi, koje je pokazalo da je Hrvatska s 14 posto iseljenih radno sposobnih građana treća u Europskoj uniji, nakon Rumunjske i Litve te zatražiti neki oblik pomoći da poboljšamo uvjete na domaćem tržištu, primjerice, da smanjimo broj ugovora na određeno vrijeme. Kao patriota, smeta me nepravda da će hrvatski poljoprivrednici tek 2022. ostvariti pravo na potpore u 100-postotnom iznosu, naši mali obalni ribari ne smiju više koristiti tradicionalne male mreže dok je skandinavskim i grčkim ribarima to omogućeno, 90% sredstava za istraživanje preko Europskog istraživačkog vijeća (ERC) ide starijim članicama… Čak ni u trećem sazivu u kojem sudjeluju naši zastupnici, hrvatski jezik neće biti u potpunosti primijenjen u radu Europskog parlamenta. Ovakva nepravda dodatno je pojačana tendencijama za smanjenjem kohezijske politike i skraćenjem roka za realizaciju projekata, što ne ide u korist slabije razvijenim članicama. Postoje i propusti na nacionalnoj razini koje je potrebno ispraviti. Primjerice, činjenica je da Hrvatska godišnje gubi između 170 i 270 milijuna eura jer nismo proglasili isključivi gospodarski pojas, dakle, od 2000. godine do danas smo izgubili oko 28 milijardi kuna. Taj gubitak treba što prije zaustaviti, ali je Mostov prijedlog odbijen iz nepoznatog razloga, iako kao suverena država imamo apsolutno pravo zaštititi naše more i resurse. Smatram da ipak nismo tako beznačajni kakvima nas neki predstavljaju i da moramo zauzeti stav kod ključnih pitanja, bez čijeg će rješenja biti još teže živjeti ovdje.

3. Kako sve hrvatski europarlamentarci mogu djelovati u interesu naših građana?

U Europskom se parlamentu stvaraju europske politike. One direktno utječu na građane koje Parlament predstavlja, kao demokratska osnova Europske unije. Europarlamentarci sudjeluju u odobravanju, izmjeni ili odbijanju zakonodavnih akata EU, Parlament s Vijećem u jednakoj mjeri dijeli odgovornost za donošenje proračuna EU, odlučuje se o međunarodnim sporazumima te o proširenju EU, pa o izboru predsjednika Komisije i potvrđivanju članova… Zastupnici mogu postavljati pitanja Komisiji, predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću EU i Visokom predstavniku za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a Parlament ima pravo osnovati privremene istražne odbore za istraživanje navodnih povreda ili nepravilnosti u provedbi prava Unije. To možda zvuči suhoparno, ali se tako odlučuje o itekako životnim temama, o novcu koji može transformirati naše ruralne krajeve ili dovesti visokokvalitetna radna mjesta. Naravno, zastupnici trebaju raditi i na promociji našeg načina života, prirodnih ljepota, kulturne baštine i svega onoga čemu se bilo koja europska država može samo diviti.

4. Koje teme će biti u Vašem fokusu?

Prije svega potpora realnom sektoru. Hrvatska je uz pomoć EU fondova trebala izvršiti tranziciju radnih mjesta iz javne uprave u realni sektor. Za državu radi 27 posto svih zaposlenih. To nije održivo, u drugim državama, poput Poljske i Slovačke, je taj postotak upola manji i napreduju brže od Hrvatske. Putem europskih sredstava, što su već učinile neke istočnoeuropske zemlje, možemo kreirati kvalitetna radna mjesta, s dobrim plaćama. To je ono što je ljudima važno. Most je jako dobar primjer za Hrvatsku – s obzirom na to da 30 godina imamo politiku podjela, gdje ih ne treba biti, Most dokazuje da je moguće postići suživot između različitih uvjerenja i fokusirati se zajednički na bitne teme. I zato bismo rado vidjeli suradnju svih hrvatskih europarlamentaraca u Bruxellesu, da se ne bave partikularnim interesima, već da se zajednički založimo za, primjerice, potporu OPG-ovima u Hrvatskoj, da nam ne smanje omotnicu za poljoprivredu.

5. Mladi i EU – interesira li europska politika mlade i što ustvari smatraju najvažnijim kod našeg članstva?

Apsolutno svi koji nisu zadovoljni s trenutačnim stanjem u zemlji, sa 64% ugovorenosti sredstava iz EU fondova i 17% dostupne alokacije ako promatramo ovjerena sredstva, s činjenicom da još uvijek nismo jednaki s ostalim članicama i ne sudjelujemo u odlukama EU u mjeri koju zaslužujemo, svi ti ljudi trebaju izaći na izbore i odabrati ljude koji će se boriti za hrvatske interese, za Hrvatsku i Europu kakvu želimo, pa tako i mladi. Mlade bi trebala interesirati svaka tema, jer direktno utječe na njihovu perspektivu i sliku života kakvu žele živjeti, a kakve su im mogućnosti. Primjer koji trenutačno može biti najbliskiji studentima je Erasmus+ za koji tražimo povećanje stipendija za naše studente. Danas studenti iz obitelji slabijeg imovinskog stanja ne mogu odlaziti na Erasmus na prestižna europska sveučilišta jer im sredstva koja im budu odobrena nisu dostatna za život u razvijenim državama EU. Želimo da se na razini cijele EU u obzir uzmu razlike u paritetu kupovne moći i stipendije bolje usklade sa životnim standardom država u koje studenti odlaze. Ovako su njemački studenti koji dolaze u Hrvatsku u puno boljem položaju od hrvatskih koji odlaze u Njemačku.

6. Koja zemlja članica bi Hrvatskoj trebala biti uzor?

Od svake članice možemo preuzeti nešto pozitivno i korisno. Primjerice, Poljska je odlično iskoristila prednosti jedinstvenog tržišta i preko 100 milijardi eura iz EU fondova od učlanjenja. Racionalno postupanje sredstvima očituje se u činjenici da je 15-godišnji učenik u Poljskoj danas jednako obrazovan kao vršnjaci u Njemačkoj, iako Njemačka troši i preko 60% više novca po učeniku. Možemo učiti i iz upozoravajućih primjera, kao što je korupcija kao očigledna prepreka razvoju u Bugarskoj, gdje bi samo 1 od 4 osobe imala povjerenja policiji prijaviti takvo postupanje. Povjerenje u sudstvo je u Hrvatskoj još i niže od Bugarske, takve stvari bi nam trebale biti alarm i znak da se za pomoć obratimo nekome u EU tko uspješno provodi antikorupcijske programe. U svakom području možemo naći i dobar i loš primjer, pa se voditi najboljom praksom.

7. Moderne tehnologije i digitalna pismenost česta su tema o kojoj se govori kad promatramo stupanj razvijenosti neke države. Kako se Hrvatska može pozicionirati u tom području?

Most je protiv uvođenja digitalnog poreza, jer bi usporilo ili čak zaustavilo digitalnu transformaciju gospodarstva, javne uprave i društva te postojeće besplatne ili relativno jeftine digitalne usluge za građane i tvrtke učinilo skupljima, što bi smanjilo konkurentnost europskih tvrtki na globalnom tržištu. Porezna politika mora ostati u nadležnosti država članica. Isto vrijedi i za ideje poreza na robote i automatizaciju rada. Svakako želimo potaknuti jednake mogućnosti obrazovanja u cijeloj Uniji i medijsko opismenjavanje svih generacija, a založit ćemo se i da se održi sloboda mišljenja i govora na internetu, bez obzira na recentne pokušaje da se uvede i neki oblik cenzure. Slobodno tržište i misao put su za pozicioniranje Hrvatske na karti uspješnih start-upova i tehnoloških tvrtki, koje i sad postoje, ali bi s boljim uvjetima zasigurno procvale.

8. Možemo li zaustaviti iseljavanje ili čak vratiti dio ljudi koji su otišli u druge članice EU?

Vjerujem da možemo, inače ne bih prihvatio kandidaturu za europarlamentarne izbore. U zadnje smo vrijeme posjetili mnogo gradova diljem Hrvatske i šire, pa smo kroz razgovor s ljudima primijetili da, srećom, još nisu odustali od borbe za svoju zemlju i smatraju da je vrijedna ustrajanja. Kad bismo uspjeli EU sredstvima podići životni standard, odnosno, osigurali uvjete za veće plaće i uspjeli minimizirati stopu korupcije, uvjeren sam da bi se mnogi vratili. Hrvatski europarlamentarci trebali su dići glas i tražiti sredstva kojima smo mogli spriječiti masovno iseljavanje. Najviše je ljudi otišlo je pronaći sigurnost i pravedniji odnos države prema svojim građanima, mogli smo europskim novcem reformirati naše institucije i približiti ih onima u razvijenim zemljama EU. Idemo, bez obzira na dosadašnje nečinjenje, pokušati osigurati motivirajuće uvjete u Hrvatskoj. Vrijeme je da se konačno odmaknemo od dna europskih ljestvica i približimo životu kakav je već moguć u nekim članicama.

Komentari