Ivan Pernar za Zagreb.info ekskluzivno progovara o ljubavi prema Zagrebu, mogućoj kandidaturi za gradonačelnika i preseljenju sina

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Saborski zastupnik i kandidat na budućim predsjedničkim izborima, Ivan Pernar, publici je poznat po svojem nespecifičnom načinu privlačenja pažnje i aktivističkim pothvatima, a rijetki su oni koji na prvu u njemu vide rođenog Zagrepčanina. Bilo kako bilo, voljeli ga ili mrzili, za Ivana Pernara svakako ste čuli. Uoči jednog od najvažnijih perioda njegovog života, kampanje u kojoj će se truditi privući što veći broj glasova kako bi zasjeo na predsjedničko mjesto, Pernar je pronašao vremena i s nama porazgovarao o svom rodnom gradu, reakcijama koje mu Zagrepčani upućuju, ali i o sinu koji živi u Njemačkoj.

Dugo se bavite politikom. Kako je došlo do odluke o kandidaturi za predsjedničke izbore?

Do odluke je došlo na neki način spontano zato jer kako su se ti izbori približavali, jednostavno mi je bilo jasno da trebam izaći na njih jer kao kandidat imam šansu ostvariti lijep uspjeh na njima. Na ovaj način, mogu zapravo povući cijelu našu priču i to je zapravo glavni razlog zašto sam se kandidirao. Dat ću sve od sebe da dobijem maksimum u okvirima koje su mi mediji nametnuli. Idem bez medijske podrške, a usudio bih se reći i s medijskim napadima.

Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama. Mislite li da je to dobar način na koji se mladima približava politika?

Pa činjenica jest da mladi danas ne gledaju televizuju, odnosno gledaju vrlo malo. Novine također ne čitaju, a radio slabo slušaju. Mjesto gdje su danas mladi su društvene mreže. Smatram da tko želi biti s mladima mora doći na njihov teren, a u ovom trenutku to su društvene mreže. Inače, nisam bio sam na društvenim mrežama. Išao sam po školama, a kad mladi dođu u Sabor gledam da se podružim s njima, da čujem njihova pitanja i tako dalje. Otvoren sam za njih.

Zagrebačka, ali i hrvatska javnost najviše Vas pamti po, blago rečeno, neuobičajenom ponašanju u Saboru. Na kakve ste povratne reakcije naišli?

Pa ja sam osoba koja dijeli osobe na dva dijela. Jedni su oni koji me vole, a drugi su oni koji me mrze. Tako je bilo još od osnovne škole. Ne možeš se svidjeti svima, to je prva lekcija koju sam naučio u životu. Umjesto da se idem svidjeti onima koji me ionkao ne vole, ja sam se jednostavno posvetio onima koji su me prihvatili. Ti ljudi su mi apsolutno najveća i jedina podrška u ovoj borbi.

Živite i radite u Zagrebu, koji njegov dio Vam je omiljen?

Volim park Zelengaj iznad Britanca.

Prema Vašem mišljenju, koji su skriveni biseri Zagreba? Omiljeni kafić za jutarnju kavicu, dugogodišnji postolar, kumica na placu? Što Zagreb čini Pernarovim Zagrebom?

Mogu Vam reći da je nešto za što sam se jako vezao su biljke koje sam zasadio iza zgrade i kako gledam te voćke kako rastu i daju plodove, prirasle su mi srcu. nije mi bilo ni na kraj pameti da je toliko lijepo baviti se, recimo to tako, poljoprivredom kao hobijem. Omiljenog kafića nemam. Postolar mi je Strugar, poznati postolar u Ilici. Na placu jako slabo kupujem. Nažalost, najčešće jedem vani i kupujem po velikim dućanima jer su zbog fiskalizacije i svih mogućih nameta placevi, umjesto da budu jeftinija opcija postali skuplja.

Je li Vaš sin ikada bio u Zagrebu? Ukoliko jest, kakav je dojam glavni grad ostavio na njega?

Bio je u Zagrebu više puta, voli on doći kod nas. On je naš, mi ga prihvaćamo. Ja sam ga pitao bi li htio doći živjeti, a on kaže kako mu je ljepše gore. Tamo mu je društvo pa bi ga bilo jako teško navesti da dođe tu.

Jeste li ikada razmišljali o mogućoj kandidaturi za gradonačelnika Zagreba?

Razmišljao sam ranije. Međutim, iako mi je ta uloga jako atraktivna, ipak se vidim u nacionalnoj politici, a grad Zagreb je ipak lokalna politika bez obzira što je Zagreb metropola.

Kakav odnos imate sa Zagrepčanima? Biste li sebe opisali kao politilčara kojeg se rado viđa na ulicama?

Volim hodati svojim gradom, volim sresti ljude. Volim čuti lijepe riječi i drago mi je čak i kada kažu nešto kontra mene. Sve reakcije, i pozitivne i negativne su na neki način škola koja nas odgaja i koja nas zapravo usmjerava. Jednostavno, ideš za tim da činiš ono što ljudi prihvaćaju odnosno ukoliko činiš nešto krivo, ljude te usmjere i upute da je krivo tako da možeš i to na neki način ispraviti. Savršenog nema nikog, tu na Zemlji smo svi i svi griješimo. Tako da, tu je zato narod da me ukori odnosno kada pogriješim i kada sam u zabludi on je tu da me ispravi.

Komentari