ISPOVIJEST ZAGREBAČKE RODILJE: ‘Doktorica je bila gruba, odrješita i bezobrazna’

Petrova_bolnica_Zagreb
commons.wikimedia.org

Da situacija u hrvatskim rodilištima nije bajna, nije baš i neka tajna. Rodilje se godinama žale na neugodan tretman od strane doktora i postupanje s njima “kao da su na traci”.

Ova je rodilja na svom Instagram profilu podijelila svoje nedavno iskustvo iz jedne zagrebačke bolnice, a uskoro su joj se javile i druge majke koje tvrde da su doživjele slična iskustva.

“Jedan od najdivnijih trenutaka u mom životu ali isto tako jedan od težih”, započela je, kako naziva na Instagramu, Strašna mama. “Ovu sliku nisam taknula filterom jer sam htjela da vidite moju sreću onako sirovu, ali isto sam htjela da vidite koliko sam se namučila. Žuta. Izmorena. Izdana od sustava i ljudi u sustavu koji su morali bolje odraditi svoj posao”, kaže.

Strašna mama tvrdi da “loše stvari” u hrvatskim rodilištima prolaze već godinama, a da rodiljama svi jednostavno kažu neka se ne bune jer su “rodile zdravu bebu”. Iako je na tome neizmjerno zahvalna, smatra da žene ne bi smjele šutjeti o svojim neugodnim iskustvima iz rodilišta.

“Došla sam u bolnicu u razmaku od 5 sati, ista doktorica me zaprimila oba puta i nije me prepoznala. Nije mi uputila jednu toplu riječ, pogled niti dodir. Dapače je bila gruba, odrješita i bezobrazna. Hladna. Takva je i primalja bila. Uvijek sam govorila ne treba mi tretman princeze nego samo malo ljudskosti i nažalost to nisam dobila. U par navrata je došla u sobu pokazati svoje nezadovoljstvo što još nisam rodila, govoreći da bebu svoju stavljam u opasnost jer je plodna voda već zelena. Kada je došlo do izgona nije me ni pogledala nego je konstatirala da se treba rezati. Dok me šivala bila je ljuta jer je po tom rezu dodatno tkivo puklo”, ispričala je ova majka o svom neugodnom iskustvu.

Dodaje i kako ovo ne piše da bi ocrnila liječnicu i primalju koje su joj pomagale pri porodu, već da skrene pozornost na sustav u kojem je “opće poznato da to ide kao na traci”.

“To su riječi koje sam bezbroj puta čula. Žalosne riječi. Ta traka bi trebala biti najčarobniji trenutak nekome u životu. I znam da je naporno, da doktori rade strašne smjene i da pacijenti nekada ne surađuju kada bi trebali. Ali generalno gledajući stanje ginekologije u javnom zdravstvu je jedno ruglo u Hrvatskoj. Ako smo “siromašni” za mijenjanje opreme , pa ajmo promijeniti svijest jer je ona važnija od modernog kreveta. Educirati to isto medicinsko osoblje kako se više na svijetu ne rađa ležeći. Kako se epiziotomija izbjegava a ne odrađuje rutinski. Kako je prokidanje vodenjaka nekada nepotrebno, kao i klistir”, zaključila je ova žena, a reakcije na njenu ispovijest odmah su uslijedile.

“Istu stvar sam doživjela. Od početka trudnoće. Od seksističkih komentara ginekologa koji je svake godine “naj doktor” do poroda. Doma lijepo “odradila” trudove cijeli dan, došla u bolnicu 7cm otvorena, da bi me na kraju dočekalo isto…drip, prokidanje vodenjaka, urez međice i ajmo…bilo je kasno, već oko 23h, treba to odraditi što prije. Užas 🙁 Iako je porod bio brz, nisam se ni snašla i već me sve to dočekalo, naravno bez ikakvog upozorenja ili objašnjenja unaprijed. Jesu li pustili pupčanu vrpcu da otpulsira? Pojma nemam. Stavili su na me dijete a nisu mi pomogli staviti ju koža na kožu, ja nisam mogla sama. Sve sto sam mislila da će biti ili neće biti, bilo je obrnuto. Ono sto me najviše žalosti, u 4 dana koliko sam bila u bolnici, bez ikoga zbog korone, nitko se nije udostojio meni/nama prvorotkama prići, pokazati nam pravilan hvat djeteta na dojci, pomoći, dati savjet, nitko… I onda kada ne dojiš zbog svih tih okolnosti, kada razmišljaš da nećes uskoro na drugo dijete, tada te opet svi osuđuju. Ne znam sto bih rekla ali znam da cijeli život plaćam zdravstveno i da nikad nisam dobila uslugu kao kad platim privatno. Rodilišta su nam prijatelji djece, pih, svakako. Jos svašta se može reci ali bojim se da uzalud govorimo”, povjerila se jedna od komentatorica.

“Rodila sam 2017-te u Petrovoj gdje sam doživjela horor od strane doktora i sestara. Na žalost ishod nije bio sa sretnim završetkom za mog Leona. Mene su okrivljavali da sam zarazila svog sina mrsom..derali se,urlali na mene da šta ja znam šta su trudovi..da su oni doktori a ne ja..prijetili mi na kraju svega slučajno da se ne obratim medijima zbog toga da su oni jači..i to sve “ugledne doktorice” s privatnom praksom u gradu Zagrebu”, požalila se druga žena na prestrašno iskustvo koje je doživjela u toj bolnici.

“Treći porod trajao je pola sata, a ostao u gorskom stjecanju. Cijelo vrijeme se svađala s doktorom. Arogantan, bezobrazan, nekulturan, bahat. Na kraju je rekao sestri da me počasti s jednim Normabelom. Užas. Ne znam sto je drip, vakum ili bilo kakav lijek u toku poroda, ali eto sva tri puta rezana bez pitanja i upozorenja. I sve prođe Al ožiljak na srcu boli najviše jer se osjećaj poniženja i nemoći ne može zaboravit”, napisala je još jedna u nizu komentatorica.

A ove tri žene nisu bile jedine koje su se javile sa svojim neugodnim, pa nekad i traumatičnim iskustvima. Ostale komentare pročitajte u originalnoj objavi.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Jedan od najdivnijih trenutaka u mom životu ali isto tako jedan od težih. Ovu sliku nisam taknula filterom jer sam htjela da vidite moju sreću onako sirovu, ali isto sam htjela da vidite koliko sam se namučila. Žuta. Izmorena. Izdana od sustava i ljudi u sustavu koji su morali bolje odraditi svoj posao. Pogledala sam video @una.bridged neki dan i jeza me prošla. Kako izbjeći epiziotomiju? Pa zar uopće imamo izbora to izbjeći ? Zar smijemo odbiti drip ili prokidanje vodenjaka? Zar smijemo uopće doktoru predložiti kako bi htjeli da nam porod proteče a da nam se ne podsmijehuju ? . Kod nas prolaze (loše) stvari već godinama jer ” rodila si zdravu bebu , šuti, sve će to proći ostalo”. Jako sam na tome zahvalna, što je moje dijete unatoč izuzetno teškom porodu, rođeno zdravo i bez posljedica. . Došla sam u bolnicu u razmaku od 5 sati, ista doktorica me zaprimila oba puta i nije me prepoznala. Nije mi uputila jednu toplu riječ, pogled niti dodir. Dapače je bila gruba, odrješita i bezobrazna. Hladna. Takva je i primalja bila. Uvijek sam govorila ne treba mi tretman princeze nego samo malo ljudskosti i nažalost to nisam dobila. U par navrata je došla u sobu pokazati svoje nezadovoljstvo što još nisam rodila, govoreći da bebu svoju stavljam u opasnost jer je plodna voda već zelena. Kada je došlo do izgona nije me ni pogledala nego je konstatirala da se treba rezati. Dok me šivala bila je ljuta jer je po tom rezu dodatno tkivo puklo. . Pišem ovo, ne da bi se žalila na medicinsko osoblje jer je kod nas opće poznato da to ide kao na traci. To su riječi koje sam bezbroj puta čula. Žalosne riječi. Ta traka bi trebala biti najčarobniji trenutak nekome u životu. I znam da je naporno, da doktori rade strašne smjene i da pacijenti nekada ne surađuju kada bi trebali. Ali generalno gledajući stanje ginekologije u javnom zdravstvu je jedno ruglo u Hrvatskoj. Ako smo “siromašni” za mijenjanje opreme , pa ajmo promijeniti svijest jer je ona važnija od modernog kreveta. Educirati to isto medicinsko osoblje kako se više na svijetu ne rađa ležeći. Kako se epiziotomija izbjegava a ne odrađuje rutinski. Kako je prokidanje vodenjaka nekada nepotrebno, kao i klistir. NASTAVAK 👇

Objavu dijeli Strašna mama (@strasna.mama)

Komentari