Uz Dan državnosti, u Zagrebu se 30. svibnja obilježava Dan branitelja Grada Zagreba. Njihov doprinos Domovinskom ratu nemjerljiv je. Na hrvatske granice od Vukovara do Dubrovnika otišlo je oko 68 tisuća zagrebačkih branitelja. Više stotina njih u borbi za suverenitet naše zemlje dalo je svoje živote, dok gotovo 7 tisuća njih ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida.
Među tim hrabrim herojima ističe se Zvonko Ćurković, poznati branitelj Vukovara. On je svoje prve “ratne vještine” stjecao kao dječak, igrajući se s vršnjacima na ulicama Svetog Duha.
Igra postala java
“Kada sam napunio 23 godine, igra je postala surova stvarnost. Iako sam u to vrijeme bio dobro situiran, imao uspješnu tvrtku sa 14 zaposlenika, kuću, automobil i dobar društveni život, dolaskom rata smatrao sam kako je došlo vrijeme da ispravim dugogodišnje nepravde koje je Hrvatska proživljavala od bivšeg režima”, priča.
Tvrdi on kako su mu jedini motivi za priključenje obrani Hrvatske bili istina i pravda. “Početkom rata sam bio mlad, ali dovoljno star da znam grubu istinu o komunistima i o zemlji koja, zapravo, nije propala ’91., već je propala ’45. Uistinu, nisam imao ništa protiv bilo kojeg naroda, ali tako monstruozna tvorevina nije smjela opstati. U rat protiv takvih me nije tjeralo ništa osobno niti sam bio motiviran nepravdama koje je od tog režima doživio netko meni blizak. Jednostavno, radilo se o mojim načelima”.
Pronašao svoj mir
Ovaj poznati heroj Vukovara koji je pripadnicima HOS-a zapovijedao na najtežoj liniji – Sajmištu, u tom je gradu proživio pakao. Ipak, kaže kako je nakon rata zahvaljujući prvenstveno sam sebi, svojoj produhovljenosti i vjeri u Boga, pronašao mir.
Po povratku s bojišnice morao se vratiti i uklopiti u civilni život. Prema Zagrepčanima koji nisu odabrali isti put kao i on, nema zamjerki.
“Nisam zamjerao Zagrepčanima koji nisu išli u rat, iako je uglavnom riječ o dominantnim, ‘kulturnim’ ljudima koji i danas imaju moć’. Moje ratovanje bila je moja odluka i sve bih opet ponovio. Za dobrom djelima, čovjek se nikad ne kaje. No, jesam li nakon svega zadovoljan i mislim li da Hrvatska treba izgledati ovako kako izgledam danas? Ne. I to upravo zbog skupine ljudi koje sam već gore spomenuo… Zbog ljudi koji nisu išli u rat, koji nisu željeli Hrvatsku, a ipak danas dominiraju našom zemljom. To je za mnoge frustrirajuće, no ne i za mene. Ponavljam, nisam sretan zbog tog ishoda, ali sam pomiren sam sa sobom pa sve lakše podnosim. Imam, recimo to tako, lijep unutrašnji standard.
“U to se ne dira”
Govoreći o situaciji u Hrvatskoj koja “ide prema dolje”, Zvone napominje kako je stvar globalnog “trenda”.
“Općenito, nisam zadovoljan cijelom civilizacijom jer je okrenula leđa Bogu. Idemo u ponor i to ubrzano. Zaboravili smo biti zahvalni suncu što ga još uopće imamo.” Konačno, Ćurković je pojasnio zašto ne dopušta da ga sudjelovanje u Domovinskom radu odredi kao osobu.
“To je jedan sudbinski segment mog života i smatram da bi svaki branitelj trebao biti puno više od toga. Mene osobno ne zanimaju previše birtije i priče o ‘staroj slavi’. U to se ne dira, osim u posebnim prigodama ili obljetnicama”, zaključio je.
