Djevojčicu zlostavljaju već godinama, a nitko ne poduzima ništa.
Problem vršnjačkog nasilja je toliko učestao da se o njemu zapravo i prestalo govoriti. Svakodnevno na stotine djece trpi zlostavljanje, uvrede, omalovažavanje pa čak i udarce svojih vršnjaka i to samo zato što dolaze iz siromašnijih obitelji, zato što izgledom odudaraju od većine ili zato što su jednostavno jednom u svom mladom životu dozvolili da ih se ponižava, pa se nasilje nad njima ponavlja.
Nažalost nedovoljno često netko odluči istupiti u javnost i kazati, “moje dijete je žrtva vršnjačkog nasilja, a nitko ne poduzima ništa”, a istupa se jedino u slučaju kada nasilje eskalira do te mjere da ostavlja trajne posljedice na djetetu. Upravo se jedna takva drama održava u Varaždinu gdje djevojčicu sedmog razreda II. osnovne škole, dvojica dječaka zlostavljaju već godinama. Upravo je to višegodišnje nasilje na djevojčici ostavilo dubok trag što je dovelo do samoozljeđivanja.
Kao što to kod nas i inače biva, slučaj je prijavljen razredniku i ravnatelju, no problem nije riješen već je postao još veći. O cijelom slučaju raspravljalo se i na sjednici Gradskog vijeća u Varaždinu, a vijećnik Željko Bunić naglasio je kako nadležni u školi nisu reagirali na prijavu majke, prenosi Varaždinski.hr.
“Nasilje djece nije rijetka pojava i ovaj slučaj ne bih iznosio da nemam informacije da je reakcija razrednika i ravnatelja nakon što je majka prijavila slučaj bila mlaka, gotovo nikakva. Djeci nasilnicima se nije dogodilo ništa, a žrtva je i dalje žrtva i to je došlo do razmjera da je ta djevojčica počinila samoozljeđivanje. Nekoliko dječaka, da sad ne navodim imena, ali riječ je o pripadnicima takozvane “zlatne mladeži”, nastavlja maltretirati tu povučenu djevojčicu, kako vrijeđanjem na društvenim mrežama, tako i vrijeđanjem pod školskim odmorima, pa čak i na samoj nastavi, a sve bez adekvatne reakcije nastavnika”, ispričao je vijećnik Bunić.
Škola tvrdi da nije baš tako tragično
Uslijedila je još jedna uobičajena reakcija, ovoga puta iz škole. Oni pak tvrde da situacija i nije baš toliko tragična. “Na svaku prijavu nasilja od strane učenika, učitelja i roditelja postupamo prema Protokolu o suzbijanju nasilja i odmah reagiramo. Za slučaj koji spominje gospodin Bunić možemo pretpostaviti o kojem djetetu se radi. Ukoliko smo u pravu, ne radi se o sustavnom zlostavljanju, a dijete i obitelj su uključeni u redoviti tretman stručn’e službe”, izjavio je ravnatelj škole Ernest Habek.
“Govore joj da smrdi, da se makne i da se ubije šestarom”
Cijelu situaciju komentirala je i majka koja tvrdi kako se u ovome slučaju radi baš o sustavnom zlostavljanju jer je valjda logično da ako nešto traje godinama spada pod sustavno. Prema riječima majke ovo traje od drugog razreda osnovne škole, a djevojčica sada pohađa sedmi. Majka je kratko, ali slikovito opisala kako obično izgleda nasilje nad njenom kćeri. “Radi se o dva dječaka, koji čak i za vrijeme sata, kad je prisutna razrednica, govore da smrdi, da se makne, smiju joj se pod tjelesnim odgojem, a to sve traje od drugog razreda”, priča majka i napominje kako školski pedagog sustavno ignorira ovaj slučaj i isto poručuje djevojčici te ju ispituje zašto njezina majka javno govori o ovome slučaju.
Majka je pokušala doći do roditelja, no, do njih izgleda nije uspjela doći. Potom je slučaj objasnila i pravobraniteljici koja joj je kazala kako sve može prijaviti inspekciji školstva, ali da će taj postupak potrajati. Njezinoj kćeri pomoć je evidentno potrebna odmah jer kako tvrdi majka, njezino dijete još uvijek trpi nasilje. “Mojem djetetu treba pomoć odmah. Zašto bi morala slušati uvrede i za vrijeme sata, kada odgovara za ocjenu, a djeca joj dobacuju neka uzme šestar i ubije se, da je glupa i slično”, riječi majke prenosi net.hr.
Nekima je sve dozvoljeno
Što na koncu možemo iz svega zaključiti? Prosvjetni radnici očito nemaju volje niti želje brinuti o ovome problemu, čast izuzecima, naravno. Vjerojatno misle da je to normalno ponašanje za djecu i da je to sve dio odrastanja. U redu, svađe, tuče, prepirke jesu dio djetinjstva, ali treba znati to razlučiti od zlostavljanja. Zlostavljanje ne mora biti vidljivo svima, čak može biti i pasivno, no, kod ovakvih slučajeva aktivnog, sustavnog, zlostavljanja mora se reagirati. No, možda je kod ovog konkretnog slučaja, a vjerojatno i kod mnogih drugih, riječ o “zlatnoj mladeži” kojoj je dozvoljeno pa tako i uništavanje tuđih života, a ovoj djevojčici su uništili najljepše razdoblje života, djetinjstvo.
