Nakon završetka studiranja trebali bismo dobiti stručnjake. Umjesto toga imamo profesionalne prepisivače koji su diplome dobili na prevaru.
Varanje na ispitima kreće već u osnovnoj školi, a baš time što se to slabo ili nikako ne kažnjava, profesori i kompletni obrazovni sustav šalju poruku da je to u redu. A varanje nije samo prepisivanje na ispitima, to je i plagiranje tuđih radova, a čini se da hrvatski studenti uopće nemaju osjećaj da su nekoga oštetili, odnosno da su ukrali nečije intelektualno vlasništvo.
I onda se čudimo kada nam u Sabor zasjedne ekipa “stručnjaka” koji također iza sebe imaju plagirane radove, i ne, to se nije desilo samo jednom. U nekim malo uređenijim zemljama od Lijepe naše prepisivanje se strogo kažnjava, a o plagiranju radova da ne govorimo i mlade se od malih nogu uči da varanje nije u redu. Kod nas se odmahuje rukom na to, jer eto, “snađi se druže”.
Jedna studentica šokirana količinom varanja na vlastitom fakultetu ispričala je do kojih razmjera je to stiglo.
Kupuju seminare, a varaju uz pomoć pametnih satova
Prema riječima studentice FER-a Kaje Pavlinić klasični šalabhteri na minijaturnim papirićima stvar su prošlosti. Njih su zamijenili pametni satovi, “bubice” u uhu, mikro-kamere i ostali gadgeti. Istraživanja na temu varanja na ispitima nema puno, ali prema pričama studenata s raznih fakulteta gotovo svakodnevno se IT uređaji koriste prilikom prepisivanja, a studenti ne bježe ni od kupovanja seminara, eseja, pa čak i ispita, ako do njih uspiju doći.
Varanje tijekom školovanja korijen je korupcije
Ova studentica čvrsto vjeruje da varanje u obrazovnim ustanovama ostavlja dalekosežne posljedice te da pridonosi koruptivnom ponašanju. Odlučila je nešto poduzeti i inicijatvom Inregtitas želi osvijestiti učenike o raširenosti korupcije i njenim počecima u školi.
Radi se o projektu koji uključuje radionice, rasprave i prezentacije s ciljem sprečavanja nečasnih radnji u školama i na fakultetima. Dosad je odrađen u V. gimaziji i MIOC-u, a planiraju i odlazak u riječke i varaždinske škole.
“Svima je poznato da smo prema indeksu korupcije među lošijim državama. Ljuti me što to vidim svuda oko sebe. Moji se kolege služe bubicama, nevidljivom tintom, oko varanja i prepisivanja razvio se čitavi biznis. To je besramno, nastojim izbjegavati takvo društvo”, rekla je Kaja, studentica treće godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva za Novi list.
Teški fakulteti
FER, na kojem studira, težak je fakultet i stalno se prepisuje. Kako priča Kaja, omiljena aplikacija za prepisivanje na ispitima je WhatsApp kojom studenti fotografiraju pitanja i šalju ih kolegama. Oni koji odgovore znaju, slikaju ih i istim putem šalju natrag. Na drugim fakultetim situacija nije ništa bolja, baš naprotiv sve je na prodaju i sve se može kupiti.
“Šokirala sam se kad sam upisala fakultet. Nisam ni sanjala da je to tako raširena pojava”, komentira Kaja koja je još u srednjoj odlazila na međunarodna informatička natjecanja i vdjela da nije svugdje isto.
“Dođete u kontakt s ljudima kojima je prepisivanje nepojmljivo, koji to smatraju sramotnim. Riječ je o potpuno drugom načinu gledanja na život i na svijet”, otkrila je.
Edukacija o krupciji
Američko veleposlanstvo prošle je godine organiziralo radionicu za profesore, učenike i studente na temu korupcije, varanja i uvođenja etičkih kodeksa u škole i na fakultete, a od tuda je i krenula ideja za Integritas.
Dodatni poticaj bile su i česte afere s prepisivanjem diplomskih radova, plagijatima i istragama o sumnji na korupciju na nekim fakultetima. Tijekom projekta, u svim školama i fakultetima koji za to iskažu interes održavat će se prezentacije, debate na temu varanja i prepisivanja te korupcije u društvu i na obrazovnim institucijama.
Uskoro počinje i nagradni natječaj u koji će se moći uključiti svi učenici i studenti koji se žele boriti protiv korupcije i varanja. Kaja je svjesna da svojim projektom neće iskorijeniti korupciju u obrazovnom sustavu, ali ne misli da joj je posao uzaludan.
Problem se mora početi rješavati od najmlađih generacija
Malo je vjerojatno da ćemo postati konkurenti na međunarodnom poslovnom tržištu ako umjesto stručnjaka imamo ljude koji svoje diplome nisu zaslužili i zapravo ne znaju što rade. Još gora je situacija kada se sjetimo da su neki od tih ljudi doktori koji bi trebali postavljati dijagnoze i liječiti ljude. Što oni znaju ako su fakultete završili na prevaru?
“Taj se problem treba početi rješavati generacijski, s mladima, jer korupcija ne može nestati dok ove starije generacije ne odu. Nažalost, mislim da je za njih kasno. Ali djeca i studenti vide da im profesori nisu pošteni, pa misle da ne trebaju biti ni oni. Na zapadu je drukčije, studenti žele nešto naučiti za sebe, a ne prepisivanjem proći ispit samo da bi ga prošli”, ističe Kaja za Novi list.
