ZAPAMTILA SAM VUKOVAR: ‘Krvave ulice pisale su crne stranice naše povijesti’ (FOTO)

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Grad heroj neizbrisivi je podsjetnik na krvavu patnju jednog naroda.

Tisuću emocija nosi jedna riječ. Vukovar.

Rođena sam 1990. godine u jednom sasvim drugom gradu i drugoj državi. Život ima svoj tijek, a mene je odveo u Zagreb. Već u ranim početcima obrazovanja čula sam za Vukovar, išlo je u moj razred nekoliko dječaka i djevojčica čije su se tužne oči ovlažile na spomen tog grada.

Sva djeca su znala taj datum i obilježavanje uz svečane ceremonije i paljenje lampaša uz minutu šutnje, no danas  jako dobro znamo zašto se to čini.

Naši branitelji su ginuli i kao što povijest kaže Vukovar je 18. studenog 1991. godine pao u srpske ruke. Agonija je trajala 87 dana. Protiv 30 tisuća opremljenih vojnika JNA borilo se oko 2.500 hrvatskih branitelja…

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Velikosrpski agresor na grad je ispalio preko 6,5 milijuna projektila. [/box]

U agresiji na Vukovar 1991. godine, JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje 1.739 osoba. Mnogi se i danas vode kao nestali.

Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Brojna tragična svjedočenja preživjelih i dnevna izvješća vukovarskog radija govore o nevjerojatnom herojstvu i patnjama svih koji su do kraja ostali u Vukovaru. Život se odvijao u podrumima. Vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika. Nedostajalo je hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata.

Granate, uzbuna, suze , tuga i smrt trajno su obilježili  živote obitelji. Dječje ručice ostale su bez onih velikih i brižnih ruku, a majčine suze teško je izbrisati iz sjećanja. Krvave ulice pisale su crne stranice naše povijesti, a krhotine na Vodotornju i danas su živi ožiljak koji peče i boli svakog Hrvata.

commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

Jedne prigode posjtila sam Grad Heroj, njegove ulice i danas pamte zlokobne devastacije. Muklo stoje podsjetnici na granate i projektile. Bijeli križevi podsjećaju na crne dane masovnih pogubljenja na Ovčari.

I Zagreb pali svijeće. Zapalit ću i ja jednu, za našu prošlost i budućnost. Neka tinjaju posebnim žarom za svaki ugašeni život, braniteljsku ranu, suzu djeteta, sestre, majke, oca. Emocije se ne mogu suspregnuti, a istina o kojoj su izvještavali reporteri i slike nikada neće utihnuti, bez obzira na obmane agresora.

Zapamtila sam Vukovar, zapamtite ga i vi.

FOTO: Zagreb.hr
FOTO: Zagreb.hr

Komentari

Komentari