ZAGREB VS. SPLIT: Sve nas ista ljubav spaja

Picmonkey

Uz ova dva grada nekako se uvijek veže rivalstvo.

Zagreb i Split, dva prekrasna hrvatska grada. Jedan je u unutrašnjosti, jedan na obali i svaki je poseban na svoj način, u svakom od njih postoje ti neki ljudi koju su gotovo simboli i u oba grada nastanili su se veliki nogometni klubovi.

Dinamo i Hajduk. Vječita borba, vječiti derbij i vječito neprijateljstvo koje proizlazi iz rezultata s travnjaka. Zašto je to tako? Jasno je da svatko navija za klub koji je njegovu srcu drag, jasno je i da se nećete veseliti ako pobjedi suparnik, ali zašto rivalstvo s terena prenosite u gradove, među ljude?

Od kad je svijeta i vijeka iz Zagreba odlaze u Split i iz Splita dolaze u Zagreb, bilo da se radi o ljetovanju, poslu ili studiranju, pa zašto se onda međusobno “pljujete”? Naravno, čast izuzecima koji svaki dio Lijepe naše vole jednako.

Ipak oni su u manjini, veliku većinu čine oni koji stalno vole potpaljivati strasti, oni koji vole provocirati  oni koji vole vrijeđati. U redu je voljeti svoj rodni grad, to nitko ne osporava, al zašto uz to, gotovo obavezno mora ići i mržnja prema ostalim gradovima? I to ne prema svim gradovima, ovakvo neprijateljstvo spefično za Zagreb i Split.

Komentari ispod članaka slika su društva

Jučer smo objavili članak o tekstu iz Slobodne Dalmacije u kojem je novinar htio diskreditirati titulu najljepšeg Adventa koju je Zagreb osvojio. Cilj našeg članka nije bio “pljuvati” po novinaru koji je tekst napisao već privući mu pozornost na to da treba njegovati ljubav između gradova i između Zagrepčana i Dalmatinaca, a ne ih dodatno huškati jedne protiv drugih.

Takav članak, iako su u njemu možda valjane informacije neće iznjedriti ništa dobro osim što će još više udaljiti ljude. Koji je bio povod tog “otkrivanja prijevare” i zašto autor nije mogao pustiti da ljudi uživaju u toj lijepo titulu, ne znamo. Ono što znamo je da su ljudi (ne svi), u komentarima bili zaista okrutni, a Dalmatince su generalizirali, sve su trpali u jedan koš.

To što novinar Slobodne Dalmacije ima nešto protiv titula koje se dodjeljuju hrvatskim gradovima ne znači da su svi Dalmatinci protiv njih. Baš naprotiv, upravo ti Dalmatinci, koje su mnogi napali, u komentarima su za Zagreb ostavljali riječi hvale.

A Zagrepčani?

Nisu se baš pokazali u najboljem svjetlu…

Screenshoot
Screenshoot

Oni pišu da su Dalmatinci privilegirani i lijeni, a iako bi kompletna poruka ovog komentara zapravo bila pozitivna, taj jedan dio uništio je sve. Sumnjamo da autor ovog komentara misli jednako kada ljeti ide na obalu na kojoj, osim sezonaca, rade baš ti Dalmatinci.

Splićani vole Zagreb, a za one koji “pljuju” nemaju lijepe riječi

A da neki zaista misle da je rivalstvo između dva grada besmisleno dokazali su također ispod navedenog članka. Kako kažu, jedino su zavidni jer ne mogu cijeli 12. mjesec uživati u Adventu.

Screenshoot
Screenshoot

Tu je još njih koji su shvatili da je svaki grad lijep na svoj način i da ni po jednom ne treba “pljuvati”.

screenshoot
screenshoot

Bez ljubomore i mržnje je i naša filozofija, pa iako smo zagrebački portal, volimo sve naše gradove. Volimo Split, Zadar, Dubrovnik, a volimo i Slavoniju i naše Slavonce i Međimurce i Ličane, zašto bismo ikoga vrijeđali? Pa svi smo dio jedne zemlje, Lijepe naše, koja je prekrasna baš zato što je svaki njen kutak različit i baš zato što su svi ljudi posebni i drugačiji.

Zašto nas to razdvaja umjesto da nas ujedinjuje i da budemo ponosni na svoje dijalekte, na svoj mentalitet koji je toliko različit od grada do grada?

Rođene Zagrepčanke vole Split

Pričali smo s dvije djevojke koje su se u Zagrebu rodile i u njemu su odrasle i jednostavno im nije jasno što Purgeri imaju protiv Splićana (ili Dalmatinaca općenito) ili što oni imaju protiv Zagreba.

Ja sam ovdje cijeli život i volim svoj grad, ali isto tako cijelog života sam ljetovala na našoj obali. Prošla sam sve, od primorja do Dubrovnika i Mljeta i sa svakim gradom sam ostala oduševljena. Nisam imala nijedno loše iskustvo, a ljudi u prije svega topli i onako dalmatinski temperamentni što ih čini posebnima. Neprijateljstvo između Zagreba i Splita i zbog Dinama i Hajduka nisam nikada razumjela, pa i moj otac i moj brat navijaju za Dinamo, ali nikada nisu rekli njednu lošu riječ ni o Splićanima ni o njihovom gradu. Pa za Boga miloga živimo u istoj zemlji, što nas to razdvaja?”, rekla nam je Danijela.

Ovoj djevojci, ipak, nisu jasni ni pojednici koji u Zagreb i Split dolaze raditi, živjeti i studirati, a za njih imaju samo ružne riječi. Zanima ju zašto dolaze ako ih ne vole i ako im je loše i zašto “pljuju” po gradu koji je njihov novi dom?

Naša druga sugovornica, Maja, ostala je oduševljena atmosferom na Poljudu.

“Otišla sam na Poljudi jer smo bili na moru 20 minuta od Splita i takvu atmosferu nisam doživjela na nijednom koncertu. Zajedništvo, emocije, svi ako jedan, cijeli grad, staro, mlado. Svi su tamo i srcem pjevaju, skoro plaču i navijaju. Doista te prođu trnci, to je taj posebni mentalitet i sviđa mi se jako”, kazala nam je.

Mislimo da je iz ovog jasno da se Zagreb i Split mogu voljeti međusobno. Za Purgera nije sramota ako voli Dalmatince, niti je za Splićana sramota što su mu Zagrepčani dragi. Ne treba imati averziju ni prema “kaj” ni prema “ća”, ni prema rivi ni prema špici, sve je to naše i sve nas ista ljubav spaja.

>>> LJUBOMORA ILI ZLOBA: Slobodna Dalmacija ‘popljuvala’ Advent u Zagrebu i titulu koju je osvojio


Komentari