Hrvatske obitelji s više članova pozornost usmjeravaju na fakultetsko obrazovanje jednog djeteta, dok drugu djecu potiču da završe strukovne škole i što prije pronađu posao, s obzirom da mladi doprinose u uzdržavanju obitelji.
S druge strane, mladi izlazak iz siromaštva vide upravo u obrazovanju i zapošljavanju, ali i odlasku u inozemstvo. Siromaštvo djece je evidentan problem s kojim se Hrvatska susreće, a stručnjaci upozoravaju kako su sustavi socijalne skrbi i obrazovanja puni prepreka koje sputavaju njegovo suzbijanje.
Ovo su samo neki od zaključaka istraživačkog projekta „Indikatori dobrobiti i siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: Kako prekinuti začarani krug siromaštva djece?“ kojeg je, uz financijsku potporu Zaklade Adris, proveo istraživački tim Zavoda za socijalni rad i Zavoda za socijalnu politiku Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Rezultati ovog istraživanja koje je provedeno u razdoblju od studenog 2014. do veljače 2016. godine danas su predstavljeni javnosti u Auli Sveučilišta u Zagrebu. Između ostalog, rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu da djeca svojim radom pomažu u uzdržavanju drugih članova obitelji, ali to čine i mladi koji raspolažu stipendijama namijenjenima djeci slabijeg imovinskog stanja. Ovakav oblik obiteljske solidarnosti, navode stručnjaci koji su sudjelovali u istraživanju, jača upravo za vrijeme kriza.
Mladi izlazak vide u obrazovanju, zapošljavanju i odlasku u inozemstvo
„Nalazi projekta nedvojbeno su pokazali zbog čega su siromaštvo i rizik od siromaštva djece prioritetno društveno pitanje. Hrvatsko društvo već dugo nije svedeno samo na osiguravanje pukog preživljavanja siromašne djece, već je prioritet osiguravanje jednakih mogućnosti i dobrobiti sve siromašne djece u svim područjima Hrvatske. Predstavljanje nalaza ovog istraživanja dolazi u pravom trenutku, u trenutku kad se donosi proračun. Oni koji donose odluke trebaju znati da ulaganja u djecu nisu socijalna davanja, već dugoročna socijalna investicija. Integrirani pristup svih državnih tijela siromaštvu djece, kako kroz proračune pojedinih ministarstava i lokalnih zajednica tako i kroz djelovanje utemeljeno na znanju i praćenju suštinskih učinaka poduzimanih aktivnosti, u ovom području je imperativ“, poručila je voditeljica projekta prof. dr. sc. Marina Ajduković.
Dok mladi izlazak iz siromaštva vide u radu u inozemstvu te u obrazovanju i zapošljavanju, roditelji više djece su zbog materijalnih ograničenja skloni pozornost usmjeriti na fakultetsko obrazovanje samo jednog djeteta, dok drugu djecu potiču da završe strukovne škole i što prije pronađu posao. Djeca i roditelji koji su sudjelovali u istraživanju smatraju da škole igraju značajnu ulogu u rješavanju problema siromaštva, jer preko njih dolaze do informacija te dobivaju zaštitu i potporu u razvoju potencijala djece.
Nadalje, djeca su stavila veliki naglasak na internet kao izvor informacija koje su potrebne njima i njihovoj obitelji, dok roditelji smatraju da im nedostatak socijalnog mentorstva otežava pristup prijeko potrebnim informacijama. Osjećaj nejednakosti prisutan je kod djece i roditelja te su svjesni stigmatizacije siromašnih, ali naglašavaju važnost dostojanstva te senzibilizacije i edukacije stručnjaka o problemu siromaštva.
Zakon ne ide na ruku siromašne djece
Stručnjaci koji su sudjelovali u istraživanju navode kako je sustav socijalne skrbi i sustav obrazovanja pun prepreka koje sputavaju suzbijanje siromaštva djece. Naglašavaju ulogu programa socijalne pomoći i socijalnih usluga koje pružaju udruge civilnog društva, odnosno da bi na njih trebalo gledati kao na partnere koji doprinose dostupnosti i kvaliteti socijalnih usluga. S druge strane, donosioci odluka i zagovaratelji prava djece ukazuju na niz problema, kao što su izostanak sinergije i koordinacije na svim razinama društvenog djelovanja, inertnost i nespremnost za promjene državnih tijela te zatvorenost politike za neovisna stručna mišljenja. Također zaključuju kako strateški i zakonski okvir, kad se radi o siromašnoj djeci, nije dovoljno dobar. Štoviše, istaknut je nedostatak akcijskih dokumenata te izostanak jasne nacionalne/lokalne politike osiguranja dobrobiti siromašne djece.
„Zaklada Adris svojim programima teži socijalno pravednijoj Hrvatskoj. U tom nastojanju su i donacije institucijama koje skrbe o ugroženoj djeci i djeci s posebnim potrebama, desetcima osnovnih škola za izvannastavne aktivnosti, Caritasu, zatim redovite donacije obiteljima sa troje i više djece. Zaklada Adris donirala je sredstva brojnim zdravstveno-medicinskim institucijama za zaštitu i liječenje djece, posebice za prevenciju prenatalnih, natalnih i postnatalnih ugroza, generatora neurodegenerativnih i kognitivnih poremećaja. To je samo dio aktivnosti Zaklade Adris, znamo da to nije dovoljno ni dostatno. Zajedno možemo više i bolje. Ostvarenje istraživanja o siromaštvu djece doprinijet će boljem prepoznavanju i prihvaćanju signala i simptoma siromaštva djece, te tamne sjene naše savjesti. Ovo istraživanje bitno će utjecati na osvješćenje svih nas o teškim i dalekosežnim posljedicama, ali i njihovo sprječavanje, koje nosi sa sobom sindrom siromaštva djece.“, poručio je u svome obraćanju počasni predsjednik Zaklade Adris prof. dr. sc. Zvonimir Mareković.
Siromaštvo ima neposredne i dugoročne posljedice na djecu i mlade. Prvi cilj ovoga projekta je bio produbiti znanje o dječjem siromaštvu i riziku od siromaštva kako bi se potaknuli inovativni socijalni programi, a drugi cilj je potaknuti lokalne i nacionalne aktere da primjene konstruktivne i konkretne programe te da iskoriste sredstva Europske unije kako bi prekinuli „začarani krug“ siromaštva djece.
„Kada se osvrnemo na temu ‘Indikatori dobrobiti i siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: Kako prekinuti začarani krug siromaštva?’ očito je da se ona svojom aktualnošću i važnošću za društvo dotiče nekoliko temeljnih područja koje Zaklada Adris podržava od svog osnutka: podrška znanstvenoj izvrsnosti, prepoznavanje potreba zajednice i potpora potrebitima, osobito djeci. Zakladna je uprava odlučila podržati ovaj projekt jer smatra da će takvo istraživanje imati multiplikativni efekt, od dijagnosticiranja stanja do definiranja potrebnih radnji da se svoj djeci pruže jednake mogućnosti u školovanju“, istaknuo je predsjednik Zakladne uprave Zaklade Adris Korado Korlević.
Tim koji stoji iza ovog projekta čine prof. dr. sc. Marina Ajduković (voditeljica projekta), prof. dr. sc. Ivan Rimac (konzultant za metodologiju), doc. dr. sc. Ivana Dobrotić, doc. dr. sc. Olja Družić Ljubotina, doc. dr. sc. Marijana Kletečki Radović, dr. sc. Jelena Matančević i dr. sc. Lucija Vejmelka, a istraživanje je provedeno u suradnji sa studentima Doktorskog studija socijalnog rada i socijalne politike Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
