Vlada planski iseljava Hrvate: Izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova deložirat će se 2300 građana!

commons.wikimedia.org / ILUSTRACIJA

U tišini i bez velike pompe, planiraju se izmjene i dopune Zakona o najmu stanova 

U Hrvatskom saboru donesen je veći broj zakona koji su bili dio kontinuiranog procesa smanjivanja građanskih ekonomskih i imovinskih prava. Ti zakoni, ako ih promatramo kroz kumulativni efekt za posljedicu i znatno sužavanje manevarskog životnog prostora. Očiti je cilj učiniti življenje u Hrvatskoj što težom, pa i nemogućom misijom. Tako se potiče masovno iseljavanje naroda u druge zemlje i otvara životni prostor, ne nužno za useljenike iz drugih zemalja, nego za špekulante, lobiste i interesne grupacije koje od nakaradnih i nepravednih zakona imaju izravnu materijalne korist, piše Dnevno.

Stanarsko pravo

Agrokor je trenutno najvažnija tema koju forsiraju svi mediji što otvara mogućnost političkim elitama za nove društveno pogubne zakonodavne inicijative, ali bez straha od građanskog bunta ili novinarskog propitkivanja. U tišini i bez velike pompe, planiraju se izmjene i dopune Zakona o najmu stanova kojima će se konačno legalizirati pljačka društvene imovine koja je započeta mnogo ranije.

Naime, u Hrvatskoj i dalje postoje tisuće građana koji nisu dobili mogućnost otkupa stanova u kojima žive i više od pola stoljeća temeljem stanarskoga prava. To je pravo stečeno radom i radnim stažem. Neke obitelji u kojima su uz oca i majku živjele i baka te djed imali su zajedno i više od 120 godina radnog staža. Radi dobivanja većeg stana koji bi bio adekvatan potrebama obitelji, stanarska su se prava zbrajala i tada bi se recimo dva manja stana mijenjala za veći. Ti ljudi nikada nisu dobili priliku za otkup stana. Umjesto da je država obeštetila bivše vlasnike ili zaštićenim najmoprimcima ponudila druge stanove, ona je svjesno ignorirala problem.

Za to vrijeme, izvorni vlasnici stanova, odnosno njihovi nasljednici, za novčanu naknadu prodavali su svoje neostvareno vlasništvo trećim osobama, špekulantima s dobrim političkim vezama koji su znali kako će se stanovi na kraju ipak morati vratiti bivšim vlasnicima.

Što o svemu misli Savez udruge stanara

Izmjenama i dopunama zakona o najmu stanova ti pojedinci postaju gospodari života preostalih stanara. Oni će im moći proizvoljno povisivati stanarinu, a kroz razdoblje od pet godina i izbaciti ih na ulicu. Istragom USKOK-a, Državnog odvjetništva i policije lako bi se moglo saznati koje će strukture, pa i konkretne osobe imati od ovog iseljavanja najviše koristi. O svemu se oglasio i Hrvatski Savez udruge stanara čije priopćenje medijima prenosimo u cijelosti:

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priprema prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova.

Cilj Zakona u konačnici je deložacija 2 300 obitelji, koje su stekle stanarska prava na stanovima u nominalno privatnom vlasništvu.

Samo 7 % stanova u kojima žive obitelji sa stanarskim pravom, u nominalnom je vlasništvu izvornih vlasnika.

93 % takvih stanova kupili su članovi interesne skupine trgovaca stanovima za 10% tržišne vrijednosti, kao neuseljive stanove u kojima žive obitelji sa stanarskim pravom, s namjerom da lobiranjem ishode donošenje zakona koji će ozakoniti deložaciju, a kojom će prekupci stanova ostvariti ekstra profit od 90 % vrijednosti stana.

Mnogi trgovci-prekupci  su u nominalnom  vlasništvu većeg broja stanova, pa nije teško izračunati o kakvom se extra profitu radi, ako se uzme u obzir da po jednom stanu ostvaruju gotovo deseterostruki extra profit!!

Stanovi su prodavani za 10% tržišne vrijednosti upravo zato, jer je vlasništvo nominalno (od svih vlasničkih ovlaštenja, ostao je samo upis u zemljišnu knjigu) i jer u njima žive obitelji koje se ne mogu deložirati, budući da su nositelji stanarskog prava.

Ostvarivanje ekstra profita od 90 %, nakon deložacije obitelji sa stanarskim pravom, predstavlja najveću pljačku u Hrvatskoj nakon pretvorbe i privatizacije.

Lobiranjem za ovaj prijedlog Zakona, interesna skupina trgovaca-prekupaca stanovima pokušava deložirati obitelji, legalizirati pljačku i ostvariti zacrtani ekstra profit.

Prijedlog Zakona suprotan je članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda («Svatko ima pravo na poštivanje svoga… doma …») te članku 34. Ustava Republike Hrvatske («Dom je nepovrediv.»).

Predlaganje ovog Zakona želi se prikazati kao navodno usklađenje zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije, a pritom se ignoriraju presude Europskog suda za ljudska prava kojima se štiti pravo na dom.

Također, jednostrano se tumači presuda Statileo protiv Hrvatske, koja, ponavljamo, u svom obrazloženju, ni na koji način ne sugerira umanjivanje prava nositeljima stanarskih prava, te kaže da „nije zadaća Suda odrediti na koji bi način prava najmodavaca i najmoprimaca trebala biti međusobno uravnotežena“.

Važno je napomenuti da je velika većina nominalnih vlasnika već ranije otkupila  stanove u kojima stanuju po povoljnim uvjetima stečenim prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

OBRAZLOŽENJE

Stanarsko pravo je stečeno imovinsko pravo na jednom određenom stanu i kao takvo ulazi u imovinu nositelja.

U prilog tome ide i presuda Vrhovnog suda Hrvatske posl. br.: Gž-557/72-2 u kojoj između ostalog stoji: «…stanarsko pravo je također i imovinsko pravo, pa protupravni gubitak ovog prava ima za posljedicu zahtjev za naknadu štete.»

Stanarsko pravo bilo je jednako za sve nositelje stanarskog prava u društvenim stanovima, nacionaliziranim stanovima, konfisciranim stanovima,  stanovima u nominalnom vlasništvu i dr..

Radi se o stečenom nasljedivom imovinskom pravu, koje svog nositelja ovlašćuje na: posjed, korištenje, zamjenu, davanje dijela stana na korištenje podstanarima, sudjelovanje u upravljanju zgradom, korištenje zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi kao i zemljišta, održavanje stana, obavljanje poslovne djelatnosti u stanu, te prvokup.

Vlasnici stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nominalni su vlasnici stvari na kojoj postoje tuđa imovinska prava, koja u znatnoj mjeri ograničavaju njihovo pravo vlasništva.

Stanovi na kojima postoji stanarsko pravo su za nominalne vlasnike neuseljivi, tako da je vrijednost imovinskog prava vlasnika višestruko manja od vrijednosti imovinskog prava nositelja stanarskog prava na istom stanu.

Izvorni nominalni vlasnici izgubili su većinu svojih vlasničkih prava zasnivanjem stanarskog prava. Njima je ostao samo nominalni upis u zemljišnoj knjizi, ali faktički vlasničko pravo im je prestalo zasnivanjem stanarskog prava, budući da nisu mogli konzumirati sadržaj vlasničkog prava.

Ovlaštenici stanarskog prava, neki i preko 70 godina u kontinuitetu i u tri generacije, kojima je to bio i ostao jedini dom, ulagali su svoja materijalna sredstva u stan, odnosno u nekretninu u cijelosti, te istovremeno uplaćivali sredstva u stambeni fond, a da pri tom nisu ostvarivali prava na otkup nekog drugog stana, budući da se smatralo kako imaju riješeno stambeno pitanje.

Neovisno da li je stanarsko pravo stečeno na nacionaliziranom stanu ili na nominalno privatnom stanu, radi se o istom pravu sa istim opsegom ovlaštenja nositelja stanarskog prava.

Usprkos tome, nositeljima stanarskog prava na nacionaliziranim stanovima, država je sredinom devedesetih omogućila povlašteni otkup stanova u kojima su živjeli, te time njihovo stanarsko pravo pretvorila u pravo vlasništva, a nositelje stanarskog prava na nominalno privatnim stanovima je pretvorila u «zaštićene najmoprimce».

Komentari