Razdoblje je kao stvoreno za novinare, kolumniste, komentatore, fejsbuk-statutdžije poput mene i ine individue.
Žalim dvije velike stranke – prvo im je MOST pomrsio račune do mjere da im sam Rojs zavidi, a drugo, svi su skupa pali u deseti plan zbog islamističkog masakriranja nedužnih ljudi u Parizu. Hajmo kratko prokomentirati bitno te razbiti poneki mit! Pa kaže…
1) Zašto nas više potresaju pariške negoli nigerijske ili malijanske žrtve? Pa, iz istog razloga zašto nas se više tiče primjerice kakav nasilni incident u Cavtatu nego u Obrežju(govorim iz zagrebačkog rakursa). To ustvari govori u prilog iskrenosti sućuti, naime, žrtve ne smatramo pukim brojem i statističkim podatkom, već se na osobnoj razini s njima poistovjećujemo. Dakle, nije riječ ni o kakvom licemjerju.
2) Ajde napokon taj MOST, dosta mi je HDZ/SDP dipola. Je li, zaista? Uvukla se u društvo mantra kako su nas HDZ i SDP “upropastili”, odnosno kako se to u birtijaškim krugovima veli, HDZ lopovi, SDP nesposobni… No, usporedimo li naš životni standard danas s onim iz 1989., uviđamo da ni tada nisu cvale ruže, dapače. Puno se toga može zamjeriti dvjema glavnim strankama (pogotovo HDZ-u jer se SDP pokazuje kao autohtona lijeva stranka (CHF, “banke su zlo”, mantra “porezi=domoljublje” itd), a HDZ nažalost svo vrijeme pliva prelijevo), no ipak je stranački duopol prirodna stvar u mnogim zapadnim demokracijama, a i šire.
Nije se rodio tko bi svakom ugodio, a opet ne možemo imati 4,2 milijuna stranaka, a i prirodni tok je da se stranačke politike mijenjaju po želji birača. Početkom godine, svi su jako brinuli o blokiranima, a sada o reformama. Tko zna, možda jednom budemo te sreće pa dobijemo jednu pravu konzervativnu HDZ-ovu vladu. Potencijala ima, a i sa strane potražnje (birači!) uočavamo jasan smjer. Ako se nečega treba bojati, to je nedorečeni MOST i njegov korifej Lovrinović. Jedini spas je u slobodnom tržištu, postupnoj privatizaciji i skidanja države s grbače ljudi.
3) U Zapadnoj Europi će zavladati ratno stanje. OK, tu ima istine. Neugodan prizor ostavljaju prazne briselske ulice (iako ovdje valja naglasiti da su izvještaji iz Bruxellesa na dnevnoj razini dostupni od mnogih, tko prati društvene mreže, ima prilično dobar uvid), oklopna vozila i vojska. Pitanje je samo kad će cijeli ovaj tramak prestati i koliko su slobode kretanja kapitala robe i osoba održive dugoročno. Neću pametovati, nemam pojma, kao vjerujem nitko…
