Skupljanje boca već je podulje vrijeme uobičajen prizor na hrvatskim ulicama.
Mnogi u svom domu imaju posebnu vrećicu u koju skupljaju plastične boce i onda ih odu zamijeniti, a svima dodatna kuna dobro dođe. Oni koji na taj način recikliraju i štede ponekad ni ne primjete tih 6-7 kuna koje dobiju na kraju tjedna. Ali oni koji prohodaju kilometre i kilometre u trošnim cipelama, žuljevitim rukama kopajući po kontejnerima, oni itekako primjećuju baš svaku kunu.
Nemilosrdna je to borba za golu egzistenciju i tvrdu koru kruha koju i oni stave na svoj mali stolić ili možda krišom žvaču u napuštenom vagonu dok im u želucu muklo odzvanja prvi obrok. Oči su ,kažu, ogledalo duše, a njihove su uvijek sjetne i odsutne. Misli odlutaju, može biti na neka bolja i zaboravljena vremena. Usamljeni, pogureni, premoreni sjede u svom vagonu ili trošnoj baraci, ali sutra je novi dan i ustaju poput ratnika spremni za novu tešku borbu.
Najgore je prvi put, prva sramota, prvi kontejner, prvi pogled sažaljenja koji izgara na leđima i reže duboko čak i kroz gotovo novi kaput pronađen u haustoru zgrade.
Ostavite boce pored kontejnera!
Naiđoh tako u bespućima interneta i na ovu fotografiju. Netko se sjetio pokrenuti inicijativu u kojoj se moli građane da plastične boce ostavljaju pored kontejnera.
Lijepa gesta, složit ćete se, vjerujem da je onaj koji je to napravio izvukao barem jedan osmijeh umornog hodača. No problem siromaštva i dalje ostaje. Ne shvaćaju to oni koji nisu iskusili spavanje uz urinski smarad, ciku glodavaca i višednevnu glad. I dok ispijamo svoj sok od 7 kuna o tome ne razmišljamo i dok uživamo uz prekrasan koncert uz limenku piva na otvorenom o tome ne razmišljamo, gotovo nikada o tome ne mislimo. Dok ne ugledamo sitnu staricu kako otvara ogromnu sivu limenu kutiju i krajičkom oka primjetimo bolan izraz razočaranja kad u njoj ne pronađe taj “dragocjeni” komad plastike.
Surova borba za opstanak mnoge je dovela i do prosjačkog štapa, a neke je pak učinila hladnokrvnima. Žalosti me kad vidim kako pojedinci podižu obrve dok ispijaju kavicu jer ih je jedna hrapava ruka potapšala po ramenu i zamolila koju kunu.
Život zaista piše čudne scenarije i koliko god to izgledalo miljama daleko, tanka je linija između skupocjenog odijela i kontejnera.
>>>NA PRIČU BAKE MARIJE NISMO MOGLI SAKRITI SUZE Evo zašto je baka osvojila srce Zagrepčana (FOTO)