CRNE TOČKE HRVATSKIH AUTOCESTA: Stručnjak otkriva zbog čega se događaju fatalne nesreće (FOTO)

Wikipedia/ Borna Filic/ PIXSELL

Tragična nesreća na autocesti A1 nakon tunela Mala Kapela u smjeru Zagreba, u kojoj su poginuli kćer i sin Olgice Spevec, dogodila se u utorak 26. srpnja.

Kakvo je stanje na hrvatskim cestama otkrio je prometni stručnjak Željko Marušić prokomentiravši kobnu nesreću. Ukazao je na brojne probleme zbog koji se događaju ovakve tragedije.

“Tragična nesreća na autocesti A1 posljedica je smrtonosne kombinacije loše drenaže autoceste, nedostatka kvalitetne ograda, neprilagođene brzine, premalo kamera i manjkavih propisa. Koliko god smo se hvalili kako su naše autoceste “najbolje na svijetu”, a laicima se na prvi pogled učinilo da bi to moglo biti tako, bio je to “spin” kako bi se prikrili brojni “marifetluci” i nepravilnosti u izgradnji, uvelike s financijskom pozadinom. Brzo su se počele uočavati manjkavosti i nepravilnosti izvedbe. Šahtovi, postavljeni na pogrešnim mjestima i neodgovarajuće izvedbe, dosad su se najviše spominjali, ali oni nisu glavni problem”, kazao je Marušić za index.hr.

Loša drenaža vode

Najveći je problem loša drenaža vode prilikom većih padalina, što je posebno opasno kad se vozi na ljetnim gumama. Nakupljanje vode na kolniku autoceste, kao posljedica loše odvodnje, dobro je poznato svima koji često voze autocestom. To je na autocesti A1 toliki problem, da se na zavojitim strminama stvaraju potoci i nastaje situacija za koju autocesta nije predviđena, odnosno ne smije se dogoditi. Kad se tome pribroji neprilagođena brzina i propis da je minimalna dozvoljena dubina utora na ljetnim gumama samo 1,6 mm (po standardima EU, ali uz autoceste bez manjkavosti!), izvjesnost tragedije je velika.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Uz veliku količinu vode na cesti nastaje rizik aquaplaninga. Vodeni val probije gaznu površinu, gubi se kontakt guma s kolnikom i automobil se doslovce počinje skijati. To je usporedivo, a tehnički još gora, od nailaska na poledicu te vozač potpuno gubi mogućnost bilo kakve kontrole vozila.”, naglašava Željko Marušić.[/box]

Prometni stručnjak ukazuje na činjenicu kako je zakonski i formalno sve pokriveno jer 130 km/h nije dopuštena već “najveća dopuštena brzina”, no ona vrijedi tek u dobrim uvjetima vožnje, a dok su uvjeti loši, “dopuštena brzina” je niža. Na taj način policija sva odstupanja pokriva formulacijom da vozač nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti.

>>> TRAGEDIJA NA A1: U stravičnoj nesreći poginuli sin i kći Olgice Spevec

FOTO: Wikipedija
FOTO: Wikipedija

“Drenažu autoceste, koju nije napravljena tijekom izgradnje, nije lako popraviti, premda kritične lokacije, poput zavojite dionice nakon tunela Mala Kapela treba rekonstruirati. Dotada može pomoći postavljanje aktivne signalizacije, koja bi u konkretnoj situaciji brzinu ograničila na 80 km/h, uz kamere postavljene neposredno iza. Trebalo bi uvesti stalno ograničenje brzine za kišu od 100 km/h te sustavno kontrolirati brzinu na cijeloj dionici A1, uz kažnjavanje na naplatnim kućicama”, tvrdi ovaj ekspert.

>> CRNE TOČKE ZAGREBAČKIH PROMETNICA: Ovo su mjesta gdje se događaju tragične prometne nesreće

[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]Također, stvarno ograničenje brzine od 155 km/h (kad brzinomjer pokazuje 160), koje je posljedica što članak 54 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne predviđa kažnjavanje prvih 10 km/h prekoračenja, a policija ima 10-postotnu toleranciju mjerenja, i to odozdo prema dolje (smije se voziti 11 posto brže!), potpuno je neusklađena s realnim stanjem te bitno povećava rizike tragičnih nesreća.”, upozorava Željko Marušić[/box].

Manjkave ograde često dovedu do tragedija

Također smatra kako su problem hrvatskih autocesta manjkave ograde koje, zbog loše izvedbe i lošeg utemeljenja, ne štite vozače dovoljno, posebice od izlijetanja na suprotni trak, a nisu postavljenje na najrizičnijim mjestima. Stručnjak naglašava kako je na ove manjkavosti hrvatskih autocesta upozorio već nekoliko puta, no sve je završilo očekivanim smrtonosnim nizom, zbog čega smatra da bismo trebali smanjiti propisanu i toleriranu dopuštenu kaznu jer bismo na taj način smanjili za najmanje 20% zagađenja i buku koju stvaraju autoceste. Tako bi se i korisnicima smanjili troškovi resursa, odnosno trošenje goriva i guma te habanje automobila.

Naglašava kako, iako smo među 28 EU zemalja na 26. mjestu po sigurnosti u prometu, među zemljama s najvećim ograničenjem.

Stručnjakovi prijedlozi za povećanje sigurnosti na autocestama:

1. Smanjiti dopuštenu brzinu na 120 km/h

2. Smanjiti toleranciju mjerenja sa 10 na 3 posto

3. Uvesti opće ograničenje brzine pri kiši od 100 km/h

4. Članak 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dopuniti kaznom za prekoračenje do 10 km/h, kakva sada vrijedi od 10 do 30 km/h, a za prekoračenje od 10 do 30 km/h uvesti kaznu koje sada vrijedi za 30 do 50 km/h.

5. Autoceste premrežiti kamerama, posebice na opasnim dionicama, u kombinaciji s aktivnom signalizacijom

6. Hitno doraditi i sanirati sve dionice s povećanim rizikom aquaplaninga, zbog loše odvodnje i nakupljanja vode pri većoj kiši

Napomena: kombinacijom točaka 1, 2, 3 i 4 te činjenice da automobilski brzinomjeri, radi sigurnosti, pokazuju 2 do 5 posto više od realnoga, nekažnjivo bi se, po brzinomjeru, moglo voziti 130 km/h.


Komentari